Nedjelja Zahvalnica u mjesecu Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje uzveličana je priredbom dječjeg zbora na Svetoj Misi u 9 sati koju je predvodio fra Antonio Mravak. Priredbu je, prema tekstualnom predlošku gospođe Ankice Svirač, izveo dječji zbor Župe Gospe Sinjske pod ravnanjem fra Jure Župića i časne sestre Jelene Mijić. Gospođa Svirač razveselila je malene svojim dolaskom.

 Na Oltaru su se vidjeli bogati jesenski plodovi. Likovi priče, jedan po jedan, tkali su važnu pouku. Prva je došla Zemlja, koju je predstavljala djevojčica s haljinom u zemljinim bojama stopljenima sa smeđom tkaninom na sceni. Ponosna Zemlja pohvalila se kako je upravo ona zaslužna za hranu ljudima. Njezine riječi zbor je pratio prigodnom pjesmom kao i govor svakog pojednog lika, slaveći Boga i zahvaljujući na plodovima zemlje. Novi lik na sceni, Sunce, pomalo se naljutilo – smatralo je kako ničega ne bi bilo bez njegove topline. Slično su reagirali i kiša, pčelica i ratar. Ipak, sve ih je, na njihovo iznenađenje, ukorio mali anđeo koji im je pomogao da shvate kako su za plodove svi podjednako važni te kako je i sav taj trud uzaludan ako dragi Bog svima ne pomogne svojim blagoslovom. Anđeo je najavio djecu koja su u narodnim nošnjama donijela raznovrsne plodove bez kojih ljudi ne bi mogli opstati. Ipak – nedostajali su pšenica i grozd! Već su ih počeli optuživati za oholost što s njima ne sudjeluju u danima zahvalnosti. Za pšenicu su djeca rekla da se možda smatra otmjenijom od drugih zbog bjeline svoga brašna. Ta upravo ovdje, u Zagori, pšenični su kruh prozvali turta i jeli ga radije nego kolače. A grozd da se pretvorio u vino, opio i zaspao... Istina je bila daleko od toga! Klas je upravo pristizao u pratnji grozda. Objasnio im je kako je župniku ponestalo hostija, a grozd je poslužio pri pretvorbi vina u dragocjenu Krv Kristovu. Anđeo je zaključio: svi su podjednako važni čovjeku za život, ali osim hrane za tijelo potrebna je i hrana za dušu. Da bismo u to zaista povjerovali, potrebno je dopustiti zrnu vjere da se u nama nastani i donese obilan plod!

Zajedništvo oko obiteljskoga stola i oko Svetoga stola održalo je generacije katoličkih obitelji. Čini se kako ta poticajna i važna istina sve češće pada u zaborav. Sinjski su mališani i njihovi roditelji danas mogli čuti toplu i vrijednu priču o tome kako zrno vjere plodom rodi. Plodovi koji znače život do našega stola stižu polaganim i tegobnim putem, a uzaludni su ako u njima nema ljubavi i Božjeg blagoslova koji hrani čovjekovu dušu. (D.M.)