dobripastir


Nedjelja je Dobrog Pastira. Nedjelja je molitve za duhovna zvanja. Prigoda je ovo da zahvalimo Bogu za svu dobrotu ljudi koji poput Isusa, Dobrog Pastira, čine dobro. Jer kako reče jedan, sada pokojni svećenik: Ah, kako je lijepo činiti dobro, a to mi ne uspijeva tako lako! (don Branko Zbutega). Prigoda je ovo da zahvalimo svima koji mole, često mole ili trajno mole za duhovna zvanja, kako za postojeća tako i za ona koji će se odazvati Božjem pozivu.

Misna čitanja četvrte vazmene nedjelje

Prvo čitanje: Dj 2, 14a.36-40
Bog ga je učinio i Gospodinom i Kristom.

Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: „Pouzdano neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.“
Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: „Što nam je činiti, braćo?“ Petar će im: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš.“
I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: „Spasite se od naraštaja ovog opakog!“ I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: Ps 23, 1-6

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam!

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje: 1Pt 2, 20b–25
Obratiste se k pastiru duša svojih.

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom; on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste. Doista, poput ovaca lutaste, ali se sada obratiste k pastiru i čuvaru duša svojih.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Iv 10, 1-10
Ja sam vrata ovcama.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus: „Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“ Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanje uz evanđeoski tekst

4. uskrsna (Iv 10, 1-10): Dobri Pastir, nedjelja duhovnih zvanja

Nedjelja je Dobrog Pastira. Nedjelja je molitve za duhovna zvanja. Prigoda je ovo da zahvalimo Bogu za svu dobrotu ljudi koji poput Isusa, Dobrog Pastira, čine dobro. Jer kako reče jedan, sada pokojni svećenik: Ah, kako je lijepo činiti dobro, a to mi ne uspijeva tako lako! (don Branko Zbutega). Prigoda je ovo da zahvalimo svima koji mole, često mole ili trajno mole za duhovna zvanja, kako za postojeća tako i za oovcena koji će se odazvati Božjem pozivu.

Isus je nazvao sebe Dobrom Pastirom. Prepoznatljiva je dobrota njegova glasa. Dobri Pastir poznaje i zove imenom svaku svoju ovcu. Onaj tko je u Izraelu vidio kako stado ovaca spokojno ide za pastirom, lakše će osjetiti ljepotu Božjeg odnosa prema nama izraženu u 23. pslamu: Gospodin je pastir moj: ni u čemu ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moj. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer ti si sa mnom….

Isus je službu pastira povjerio apostolima. Petru je rekao: Pasi janjce moje; pasi ovce moje. Ivan u svom evanđelju ističe i službu vratara: Isus je pastir koga vratar prepoznaje i otvara vrata. «Otvorite vrata Kristu!», ponavljao je Kristov namjesnik sveti papa Ivan Pavao II. Poziv je to upućen svakom vjerniku. Ne zaboravimo da svi vjernici imaju službu svećenika – otvariti vrata Kristu.

Služba vratara je časna služba. Služba namjesnika glavnog Vratara, Isusa, iznimno je važna služba. Ali, vratar (namjesnik) može i zlorabiti svoju službu: otvoriti vrata kradljivcima ili s vrata vratiti one koji žele unutra. Svaki svećenik (uključujući i svakog vjernika jer svaki ima udjela u općem svećenstvu) u napasti je da zlorabi službu vratara. Bog neka nam se smiluje jer smo, a da ni sami ne znamo kome i koliko puta, zatvorili vrata, drugima prepriječili put do Krista!

Onaj tko uzima Kristov pastirski štap mora znati ono što je Isus rekao: Tko od vas hoće biti prvi, neka svima bude poslužitelj. Jer se pastirskim/vladalačkim štapom može različito služiti. U Izraelu doista pastir ide doslovno ispred stada a stado pasući ide za njim osluškujući udarce njegova štapa o tlo. Kod nas je obratno. Pastir ide za stadom. Svoj pastirski štap zna često iskoristiti da udari ovce – po bedrima, rebrima, po glavi. Ne znam odakle ta razlika. Ali ona nam zacijelo može biti snažnom slikom koja nas mora držati budnima da ne preuzmemo ulogu pastira goniča, već da budemo predvoditelji stada. Papa Franjo je lijepo oslikao odnos pastira i stada kazavši da pastiri trebaju mirisati po stadu.  

Osim svećeničke službe svih kršćana postoji i ministerijalno svećenstvo, tj. oni koji su primili sakrament svećenička. Briga za pomladak ministerijalnoga svećenstva i za one koji su već zaređeni, posebna je skrb cijele Crkve, svih njezinih članova. Kriza svećeničke službe i svećeničkih zvanja vrlo je složena. Možda nam pojedine slike najbolje mogu pojasniti tu krizu. Jedan fizioterapeut kojeg je netko zadivljen načinom njegova rada upitao: Zašto drugi fizioterapeuti ne rade kao i Vi?, odgovorio je vrlo kratko: Zato što je ovaj način puno teži! Zašto su danas u krizi svećenička zvanja? Odgovor je jednostavan: Zato što je ta služba teška! To je istina i onda kada je u praksi ta služba relativno silno lagana i lagodna, tj. kada se odgovorno ne izvršava. Teška i tada jer ta lakoća i lagoda njezina obnašanja postaje nevjerojatno nepodnošljivom! Tu nepodnošljivu lakoću življenja u različitim životnim pozivima, pa tako i svećeničkom, velikom cijenom plaćaju mnogi naši suvremenici: imati sve bez muke. To je strašno velika cijena. Jer ono što je bez muke uzrokuje najveće muke. Za tu se lakoću plaća najveća cijena – prije ili kasnije! Dobri Pastir, pak, život daje za svoje! Ključ je svećeničke službe, kršćanskog poziva, u spremnosti da život dajemo, da služimo a ne da tražimo da budemo služeni! Na tu spremnost utječe puno toga, no zacijelo do nje se ne može doći bez velike žrtve pojedinca. Što su „vremenske“ prilike teže, to veća se žrtva iziskuje. Sve otežavajuće okolnosti, u duhu Kristove svećeničke službe, mogu biti samo izlika a ne isprika. Neka nam Bog osnaži um i srce, dušu i volju da rastemo u spremnosti na žrtvu – do mjere da život damo! (fbv)