Pogled u nebo je toliko privlačan da su nam potrebni anđeli koji će nam vratiti pogled s neba na zemlju. Poziv je to anđela Božjega da «ostanemo vjerni zemlji», da ostanemo vjerni čovjeku onako kako mu je Bog vjeran – da ga ljubimo, da ostanemo vjerni Bogu u njegovim stvorenjima, da prihvatimo svoju zemljanu stvarnost iščekujući onu nebesku u koju je Krist pred nama ušao.

Misna čitanja sedme vazmene nedjelje

Prvo čitanje: Dj 1, 12-14
Bijahu jednodušno postojani u molitvi.

Čitanje Djela apostolskih
Pošto je Isus uzet na nebo, vratiše se apostoli u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotnji hod. I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev – svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.
Riječ Gospodnja.

 

Pripjevni psalam: Ps 27, 1.4.7-8a

Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?

Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.

Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
„Traži lice njegovo!“

 

Drugo čitanje: 1Pt 4, 13-16
Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama!

Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh slave, Duh Božji u vama počiva. Tek neka nitko od vas ne trpi kao ubojica, ili kradljivac, ili zločinac, ili makar i kao nametljivac; ako li kao kršćanin, neka se ne stidi, nego neka slavi Boga zbog tog imena.
Riječ Gospodnja.

 

Evanđelje: Iv 17, 1-11a
Oče, proslavi Sina svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: „Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.“
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanje uz evanđeoski tekst

Život vječni u spoznaji Boga, 7. vazmena nedjelja A

U četvrtak smo proslavili svetkovinu Uzašašća Gospodinova na nebo. Uzašašće je još jedan rastanak Isusa sa svojim učincima. Prvi je rastanak bio na Veliki četvrtak, odnosno Veliki petak. Taj je rastanak svrnuo poglede Isusovih učenika u njegov grob. Isus zavijen u pogrebne haljine, a učenici u osjećaj osamljenosti i tuge.

Radost se učenicima vraća u susretu s uskrsnulim Gospodinom. Četrdeseti dan Isus ponovno se oprostio s njima. Ovaj put su ga njihove oče pratile prema nebu. Toliko ih je zanio pogled prema Nebu da su im anđeli trebali poručiti: «Ljudi…, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uzet na nebo, isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo» (Dj 1,11). Ostali su u očekivanju ponovnoga susreta.

Na vrhu Maslinske Gore postoji kamen u kojem su otisci dvaju stopala – takav je prirodni izgleda tog kamena. Tu je sagrađena crkva, ali i džamija. Zapravo čitav taj prostor pripada muslimanima. Kršćanima je dopušteno slaviti sv. misu na dan Uzašašća. To je „mjesto“ posebnoga «pogleda u Nebo».

Pogled u nebo je toliko privlačan da su nam potrebni anđeli koji će nam vratiti pogled s neba na zemlju. Poziv je to anđela Božjega da «ostanemo vjerni zemlji», da ostanemo vjerni čovjeku onako kako mu je Bog vjeran – da ga ljubimo, da ostanemo vjerni Bogu u njegovim stvorenjima, da prihvatimo svoju zemljanu stvarnost iščekujući onu nebesku u koju je Krist pred nama ušao.

Sveti je Ivan zapisao Isusove riječi o životu vječnom. Isus u molitvi opisuje što je život vječni. Obraća se Ocu Nebeskom za svoje učenike kako bi im dao život vječni te kaže: «Ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinitoga Boga, i koga si poslao – Isusa Krista».

Isus opisuje život vječni kao spoznaju Boga. Kao spoznaju jedinoga istinitoga Boga. Sjetimo se da je rekao apostolu Filipu: Tko je vidio mene, vidio je Oca. Isus, dakle, poistovjećuje spoznaju Boga s upoznavanjem njega samoga – Isusa Krista. I to je život vječni.

Možemo, dakle, s pravom zaključiti da nam je život vječni na «dohvat ruke», u Evanđelju Isusova života i njegove riječi. Susresti njega, čuti njegovu riječ, u njegovoj riječi otkriti istinu svoga života, znači zakoračiti u vječnost. Susresti se s njim kao onim koji je u nama i mi u njemu, znači već sada udisati vječnost. Susresti ga s onima s kojima se on poistovjeti, znači trajno živjet u radosti susreta s Njim. To su susreti otajstvenoga sjedinjenja. To je život vječnosti na ovom svijetu.

Iz susreta s njim sve na ovom svijetu i sve u našem životu izgleda drukčije. Pogled na našu kolijevku i grob posve je drukčiji. Sva zemljana stvarnost postaje providna. Kroz nju se vidi nebo. Kroz prolazno se nazire, vidi vječno. Kao što se u našem pogledu na zemlju, na našu zemnu stvarnost zrcali, nebesko plavetnilo, tako se naš život i sve što radimo proteže sve do neba. Sve što jesmo i sve što radimo postaje ljestvama do neba. Uvodi nam dušu u osjećaj vječnosti, u život povezan s vječnošću.

Isus je htio da ostanemo «vjerni zemlji» s pogledom na nebo. Otisci njegovih stopala u živom kamenu slika su te njegove želje. Blagoslov koji je udijelio svojim apostolima, blagoslov je za njihov ovozemaljski život i ovozemaljsko putovanje. Njega je proslavio Otac, a Njegov blagoslov proslavljuje nas. Blagoslov nam je potreban za vrijeme kad Isusa oblak otme našim očima, tj. kad nas obuzme osjećaj osamljenosti, ostavljenosti. Blagoslov nas diže ako ne do neba, onda barem iznad oblaka. Znam da već iznad oblaka Sunce neometano sja i grije. Znamo da je On iznad naših oblaka.

Poklonimo se nice Gospodinu koji je uzišao na Nebo i vratimo se radosni poslovima svakodnevnog života. Neka u nama živi osjećaj proslavljenosti u Isusu, osjećaj povezanosti s vječnošću. Isus će ponovno doći i nas sa sobom povesti. Amen. (fbv)