DUBLJI POGLED (Mt 9,27-31)
Isus je došao k nama kao netko tko osjeća nostalgiju prema nama. I mi u sebi osjećamo nostalgiju za njim. Tko više ljubi, ima više nostalgije.
On je milosrdno svjetlo. Želi da se vratimo počecima odakle smo se uputili kada nas je Bog stvorio i gdje je potpuna istina.

Slijepac je u tami. Još nije došao na svjetlo. Prvo osvjetljenje je priznanje da smo slijepi. Samo tko je stvoren za svjetlo, zna da je slijep. Kamen nije slijep. Znati da smo slijepi znači shvatiti da nismo stvoreni za tamu, kao što znamo da smo smrtni, ali da nismo stvoreni za smrt. Svjesnost sljepoće i smrtnosti dolazi nam iz našega dostojanstva. Mi smo sinovi i kćeri. Mi smo Božji spjev. Stvoreni smo u Sinu i predodređeni na sudjelovanje u njegovu svjetlu i njegovu životu.

Svjetlost je počelo stvaranja: energija i život, inteligencija i ljubav. Svjetlo čini da stvoreno bude ono što jest. Sljepoća se odupire pogledu kao tama svjetlu, ne- smisao smislu, smrt životu. Stvarnost je jednaka bilo za onoga tko vidi bilo za onoga tko ne vidi. Ali je različit njihov način odnosa s njom: netko se njome koristi i u njoj uživa, a drugi se okreće protiv nje i čini sebi zlo.

Isus nije došao da vidimo stvari uopće. Stvari općenito znamo samo ispitivati. Nego da vidimo njega koji nas gleda svojim ljubaznim pogledom. Vjera je vid, nevjera je sljepoća. Tko ne vjeruje u ljubav Oca, nije još došao na svjetlo kao sin. Još je u tami, van sebe i van vlastite istine. Mi smo, moderni ljudi, učinili sve da se vratimo svojim zatvorenim očima. Izmislili smo „prosvjetiteljstvo“ da opišemo hrabrost i svemoć razuma da njime sve mjerimo. Postali smo slijepci koji govore: „Ne vidimo“.

Nama Bog ispunja želje po našoj vjeri. Nije to izjava moći, nego radosti što je ponašao vjeru. Kao slijepci donesimo Gospodinu oči koje ne vide da ih on dodirne i otvara ih. On je došao ponoviti bezbroj puta istu gestu, nad svakim čovjekom i nad svim ljudima, da oni prihvate vjeru kao novi pogled.

Isus želi dotaknuti naše oči da bismo mi vidjeli na nov način. Nismo li stvoreni za postojanje u istini i da u njoj rastemo iz dana u dan? Ako imamo vjeru opažamo Isusa, shvaćamo ga, oduševljavamo se Njime, ljubimo ga novom ljubavlju i prodiremo s Njime u Božja nebeska mjesta. Njegovim očima promatramo događaje svojega života i dajemo im novi smisao. Ako imamo vjeru pronalazimo potpunu moć gledanja i kušamo sreću očiju otvorenih na postojanje života. (fač)