ISTINA O MIRU (Iv 14,27-31)

Mir je dar koji sadrži sve druge darove. Mir pripada onome tko je našao ono što traži i postigao ono što želi. Puno je u ovom našem svijetu govora o miru. Koliko čežnje za mirom u ovom izmučenom čovječanstvo. Mir je iščekivanje nad iščekivanjima. Poslije čežnje za mirom, izvire problem tko je odgovoran za stvaranje mira.

 

Političari će reći da su oni suci mira. Ne-nasilni ljudi uzvraćaju da su političari gospoda rata, a da su oni protagonisti mira. Ljudi kulture kažu da su ne-nasilni ljudi idealisti i da ne uviđaju da se mir rađa u školskim klupama. Mir se uči iz knjiga.

Isus se ne slaže s tim tvrdnjama. On nam objavljuje da je mir božanska, a ne ljudska datost. Dakle, mir je religiozna činjenica. Isus stavlja točno određenu razliku između „mira svijeta“ i „mira koji On daje“. U njegovoj izjavi nema pesimizma o tome kako svijet može dati mir. On iznosi objavu. Mir svijeta pripada kategoriji pokušaja. Mir svijeta je razmak između dvije svađe, dva sukoba ili dva rata. Mir traje dok se pobjednik može nametati ili dok se poraženi ne pobuni. Onaj mir koji nam preko Njega dolazi od Boga pripada kategoriji ispunjenja. Njegov se mira rađa iz ljubavi koja je jača od smrti. To je mir Uskrsloga. Njegov nas mir čini sugrađanima svetih i prijateljima Božjim.

Pokušaj i ispunjenje. Ako smo svjesni da smo „slika“, a ne savršenstvo, termini su nam jasni. Slika je različita od originala. Ona ostvaruje način u kojem je razlika od originala pravilo i norma. To je sve što slika može činiti. Ako je original savršenstvo, slika je različita od savršenstva u svakoj stvari. Isus, koji je original, upozorava nas da smo u različitosti od originala i poziva nas na samo savršenstvo koje nam On sam nudi. Ako ostanemo u različitosti od originala, a time i od savršenstva, sva naša djelovanja kao i čitava naša povijest, ostaju pokušaji. Mogu biti i uzvišeni, ali su pokušaji. Doista nemaju u sebi snage da postanu original.

I sami mir je dio tih ciljeva koji u savršenstvu pripadaju Bogu. U Njemu ih treba tražiti i naći. Ako tako ne činimo, tada pokušavamo mir. Rezultate tih naših pokušaja vidimo u našoj povijesti. I poslije pedesetak godina stvaranja deklaracije o miru, mira nema. Sve je ostalo samo na želji. Štoviše, sve je veći nemir i sve smo više uznemireni. Doista smo se već trebali uvjeriti u siromaštvo naših pokušaja.

Mir je plod druge energije koja nije samo ljudska. Mir je djelo pravednosti koja silazi od Boga. I to se događa u našem unutarnjem prostoru osobe. Nema istinskog mira bez mira  od Boga, s Bogom i u Bogu. To ne vrijedi samo za nas vjernike, nego i za svakoga čovjeka. Istina, za nas kršćane postaje izvanredna odgovornost. Samo nam ulazak u Božju ljubav daje snagu za pravednost, žrtvu, mir. Samo nam Bog daje pomirenje. Je li to istinito za nas? (fač)