SLAVA LOZE (Iv 15,1-8)

Naše sjedinjenje s Bogom nije neodređeni osjećaj. Nije ni nerazumljivo umovanje ili intelektualno prosvjetljenje. Riječ je konkretnom životu, potrošenom u ljubavi za druge. Ljubav se pokazuje djelima, više nego osjećajima i riječima. Duhovni život svakoga od nas nije unutarnji, zatvoreni krug, nego mreža odgovornosti.

Naše djelovanje izvire iz onoga što smo. Isus to slikovito ovako izriče: „Ja sam trs, vi ste loze“. Trs i loze su jedincata stabljika. Imaju isti životni sok. Donose isti rod. Sjedinjeni sa Sinom mi smo sinovi i možemo donijeti plodove bratske ljubavi. U našem je kršćanskom djelovanju, sjedinjenje s Njim, odlučujuće. Naš kršćanski život nije nikada neovisan. Krist i mi ljudi isto smo stablo. Trebamo donositi isti plod. Ako ne donosimo plod, lišavamo druge ploda. Nije to osobno pitanje. Vjera ima zajedničarski karakter.

Nije nam dovoljno prihvatiti Isusa kao osobu. Trebamo prihvatiti i Njegovu poruku, sa svim onim što je rekao, bez ikakvog popusta. Prihvatiti neku osobu konkretno želi reći prihvatiti njezin način, njezinu povijest. Boraviti u Njemu, prihvatiti Ga, ljubiti Ga, znači imati sami Njegov način mišljenja i djelovanja. Nije to nikakav moralizam. Ljubav koja se ne pretvori u ponašanje, lažna je. Ljubav nužno postaje moralno zalaganje. Način vrednovanja i življenja. Kako možemo reći da boravimo u Njemu, a ne donosimo plodove? Nažalost, možemo biti Isusovi učenici samo na papiru i na riječi, bez življenja Njegove riječi. Možemo biti suhe grane od kojih nitko nema koristi. To je naša drama, ali i Božja. Bog je uvijek vjeran. Ono što nedostaje je naš odgovor, prepušten našoj slobodi.

Mi možemo provoditi neki tobožnji duhovni život, čitav usmjeren na naše ukuse, zahtjeve, želje, bez ljubljenja Boga i čovjeka. Tada smo kao isisavači života koji srču životni sok bez donošenja ploda.

Samo Bog čisti u nama ono što je dobro od egoizma i odnosi ono što je zlo, bilo ono očito ili ne. Naše krštenje nije samo vodom nego i Duhom. Riječ Gospodnja je Duh i život. Ona nam priopćava Duha, život Sina. Krštenje u Kristu je ponajprije uranjanje u Njegovu riječ koja nas čisti i po kojoj Ga upoznajemo i ljubimo. Njegova nam riječ pomaže da pobijedimo vlastito sebeljublje, da prekinemo sa svijetom i da Mu postanemo slični.

Ako boravimo u Njemu i Njegove riječi borave u nama u skladu smo s Njim i želimo ono što On želi. Samo se po tome događa ono što želimo. Zato je važno tražiti ono što želimo. Dar nam može biti darovan samo ako ga želimo. Dar ne možemo zahtijevati. Treba ga željeti da se naše srce otvori i da ga primi. Otac nam želi darovati ono što je dao Sinu: sve. Čeka samo da Mu mi, tražeći Ga, oslobodimo put. Bez našeg pristanka, Boga nam ne može darovati svoju ljubav. Zato što je ljubav nužno slobodna. (fač)