Ne zaboravite pohode! Pohodi život znače!
Pripremajući se za blagdan Velike Gospe neka nam bude na poticaj u našem razmišljanju dio iz propovijedi mons. Marina Barišića, splitsko-makarskog nadbiskupa, koju je održao na Veliku Gospu u Sinju 15. kolovoza 2010. Godine
„Naša majka Marija, danas nas pohađa i susreće u našoj zemaljskoj stvarnosti. Svjesni smo koliko nam u svagdanjem životu znače pohodi ipozdravi: Oni unose radost, oslobađaju od osamljenosti, stvaraju zajedništvo, obnavljaju nova obzorja, potiču, ohrabruju, nadahnjuju, jednostavno rečeno: Pohodi život znače.
Izuj obuću sa svojih nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo
Duhovna obnova u župi i Svetištu Gospe Sinjske, kao priprema za veliki jubilej 300. obljetnicu „neobične, neočekivane obrane Sinja“, koju je kroz deset mjesečnih susreta držao fra Ante Vučković završila je zajedničkim moljenjem krunice, slavljem sv. mise i euharistijskim klanjanjem na Gospinu Gradu.
U događaju koji se zbio prije trista godina, naglasio je fra Ante, vidimo kako „svoju sudbinu svoj život, svoju životnu priču vežemo uz ono što Bog čini“.
Ne osjećati se žrtvom
Život je nezamisliv bez žrtava. Žrtvuje se vlastiti život ili život drugoga. Svaka odluka, svaki izbor, odricanje je od nečega. I život, u obitelji, u društvu, donosi mnoga odricanja. Sukobljavaju se naše želje, planovi, zamisli. Sve to ima središnju ulogu u razvoju osobe.
Iznenađeni radošću
Jesmo li više zahvaćeni radošću ili žalošću? Svijet u kojem živimo želi da nas zahvati žalost. Novine nam govore o prometnim nezgodama, ubojstvima, samoubojstvima, sukobima među pojedincima, skupinama i narodima. Dalekovidnica ispunja naš um slikama mržnje, nasilja, i uništenja. Predlaže nam da se ponašamo kako nas volja. Što se luđe ponašamo, to bolje.
Naše unutarnje boravište
Danas se stalno naglašava da aktualnom kršćanskom životu nedostaje dublja duhovna dimenzija, a da silno obiluje riječima. Jaki smo na riječima. Previše bučimo. Postali smo površni. Događa nam se kriza unutrašnjosti. Nedostaje nam duhovni život. Zatvaramo se u same sebe. Stvaramo život na rubu. Ne prihvaćamo preispitivanje vlastitih unutarnjih struktura. Tada u nama umire sposobnost da na nas utječe Duh.