Mi ulazimo u svijet besplatnoga Božjeg oproštenja posredstvom vjere. Od naviještaja evanđelja učimo zajedno s uzetim kojeg su nositelji spustili pred Isusa kroz krov: „Sinko oprošteni su ti tvoji grijesi!“ (Mk 2,5). Ova prva riječ odzvanja nad svakim krštenikom: čovječe od ovog trenutka si pomiren s Bogom. S našim se krštenjem nalazimo u novom početku.
Od samog krštenja naš je život neprestano zagrljen oproštenjem. Svih sedam sakramenta i skoro svaka molitva podsjećaju nas da su naši grijesi oprošteni i mi možemo živjeti iz oproštenja u oproštenje, iz milosti u milost. Gospodine, smiluj se; Slava Bogu na visini; Oče naš: moljeni s pouzdanjem, vode nas vječnom pomirenju s Bogom. Ovo nam nije dovoljno poznato, a isto tako nije ni naglašavano dovoljno. Moliti s vjerom Boga za oproštenje, ostvarujemo ono što tražimo. U našem kršćanskom životu sve je praktično mjesto oproštenja, premda je to posebno mjesto euharistija: sama pričest ostvaruje za nas grešnike ozdravljenje i oproštenje grijeha, jer je Isus Krist dao svoju krv na oproštenje grijeha. Sakrament ispovijedi je nadasve osobni način da bismo ostali privezani na isto oproštenje. U sakramentu ispovijedi središnja datost nije toliko ispovijedanje i nabrajanje naših grijeha, koliko spasenjski događaj oproštenja kojeg Bog čini raskajanim srcima.
U ispovijedi susrećemo Krista koji nas bezuvjetno prihvaća. Mi dolazimo Bogu, svome Ocu, koji nas prihvaća i zajedno s njim slavimo blagdan radosti jer, mi koji smo izgubili same sebe i koji smo se udaljili od samih sebe, pronašli smo se. Mi koji smo bili mrtvi i izgubljeni, pronašli smo kuću i život.
Ispovijed završava odrješenjem, oslobađanjem od grijeha u ime i po volji Isusa Krista. Obred predviđa da svećenik u trenutku izgovaranja odriješenja polaže ruke na pokornika. Polaganjem ruku oproštenje se prenosi fizički i pokornik može sa svim svojim osjetilima ustanoviti da ga Bog ljubi bezuvjetno. Kontakt rukama daje neposredno shvaćanje da je sam Krist taj koji dodiruje osobu u ispovijedi gestom ljubavi koja uvjerava: "Oprošteni su ti grijesi". Tako oproštenje može sići u dubinu našega srca i dopušta nam da oprostimo samima sebi. Ovo je objekt ispovijedi: vjerovati ne samo glavom nego i srcem i tijelom da nam je grijeh oprošten i da nam je moguće oprostiti samima sebi čitavim srcem. Tada živimo istinsko oslobođenje. Tada se prestajemo mučiti samooptuživanjima. I tako doista možemo slaviti feštu pomirenja.