Sa srcem ili bez srca. Razlika je tako velika kao razlika između neba i pakla, života i smrti, svjetla i tame. Kako strašno zvuči riječ: okrutnost. Imati srce, to je važno u životu. Ako imamo srce, tada možemo biti spašeni. Tu je u igri naša ljudskost: imamo li srce ili živimo bez srca?
Danadanas ništa manje nije jasno. Više puta smo možda čuli da netko samom sebi kaže: „ne znam imam li nešto što sliči srcu“. Čini nam se da smo izgubili pristup svojem srcu. Živimo umom. Potaknuti smo nagonima. Skloni smo nagnućima različitih ukusa. Živimo od podsjtnika i programa. I svoje slobodno vrijeme unaprijed smo ispunili drugotnim zanimacijama: športskim aktivnostima, fitnisom,... Kada će doći vrijeme povratka vlastitome srcu?
Ta svijest već stoljećima živi u našoj kulturi. Mi imamo škrinju, opskrbljenu ogromnom ključanicom, ali smo ključ izgubili. Božja škrinja je mudrost, ljubav, njegova vječna vjernost. Ključanica je naše srce. Ključ smo izgubili. Ne uspijevamo više pronaći put do našega srca. Što učiniti s našim današnjim duhovnim stanjem? Uznimo čekić i razbijmo ključanicu. Razderimo svoje srce i ponovno ćemo pronaći pristup skrivenom blagu u našem srcu.
Naše se blaženstvo krije u našem ponovnom otrkivanju blaga ljudskosti posredstvom puta slomljenog srca. Bog ne prezire raskajano i probodeno srce. Bog može sve, samo jedno ne može: prezirati skrušene srcem, ne slušati glas potačenih.
Ipak, doći do raskajanog srca može zahtijevati veliku strpljivost, veću od one koju u početku zamišljamo. Mi poznajemo tvrdoću našega srca. Možemo ga usporediti s kamenom. Nasuprot našega trvrdoga srca stoji nježna, mekana Božja Riječ. Jedina nam je utjeha ustrajnost. Ako dopustimo neprestano padanje kapi Riječi Božje na kamen našega srca, voda će probiti kamen. Ako postojano isčekujemo, u strahu Božjem, ponovno ćemo zadobiti raskajano srce i u takvom srcu pristup Bogu je postuono slobodan.
Srce po Bogu je plod temeljitog procesa. Novo srce je podatno, primljivo, osjetljivo, uobljičivo. Bog želi ustisnuti u nas svoj zakon i svoju volju. „Blago čistima srcem, oni će Boga vidjeti“. Istinski cilj našega života je Kraljevstvo Božje koje se podudara s gledanjem Boga. Sredstvo za stizanje na to razvidno poznavanje Boga je put čistoga srca. Povratak srcu je veliki pokret. Trebamo se odvojiti od svega ostaloga i ući u pustinju kako bismo ponovno pronašli svoje srce.