OZBILJNOST RASTA (Lk 2,36-40)
Dirljivo je odrastanje Boga koji je postao čovjekom. U Nazaretu počinje njegov ponizni put u svijetu. Tu se događa težina i važnost odgoja. O čitavom čovječanstvu možemo reći ono što je Chersteton napisao o svojoj domovini: „U Engleskoj su svi odgojeni. Samo što je većina loše odgojena“. Neodgojen čovjek je karikatura samoga sebe. Deformacija originalne ikone samoga sebe. Ne-odgoj od slobodnih ljudi čini neobuzdane ljude, od dostojnih umišljene, drske, od inteligentnih mudrijaše, od gospodina ugnjetavače.
Za vrijeme Isusova rasta u dobi, mudrosti i božanskoj milosti, živjeli su mnogi njegovi suvremenici. Većinom su naučili, osim međusobne tučnjave i raznih gimnasticiranja, čitati i pisati, pod vodstvom učitelja, osrednjih i loše plaćenih. U Palestini se sve učilo posredstvom Svetoga pisma. Dječaci su neke dijelove Pisma učili napamet. Zajedno sa židovskim tradicijama učili su i neki zanat, jer tko svoga sina ne nauči neki zanat, odgaja ga za lopova.
Nazaret, kao svako drugo otajstvo, nije skrivanje, nego objavljivanje Boga. Tu je Bog naučio biti čovjek. Tu je čovjek naučio biti obožen. U Nazaretu je Gospodin naučio da bude zagrljen i poljubljen, prihvaćen, hranjen i ljubljen. Naučio je govoriti i šutjeti, igrati se, hodati i raditi, pjevati i moliti. Naučio je podijeliti minute, sate, noći i dane fešte i godišnjih doba, godine, iščekivanje i ljubav čovjeka. U šutnji, u radu, u poslušnosti riječi, u zajedništvu s Marijom i Josipom i rodbinom, Bog je naučio od čovjeka sve stvari čovjeka. Otajstvo Isusa iz Nazareta veliko je otajstvo potpunoga preuzimanja našega života sa strane Boga.
Majka nas rađa kao dojenče. Riječ nas rađa na potpuno ljudski život. Slušanje riječi Božje čini nas slobodnima i odgovornima. Čini nas sposobnima da uđemo u dijalog s Njim. Stupanj naše zrelosti i slobode dolazi od poznavanja i izvršavanja volje Božje. Ako nismo odrasli i slobodni, već dojenčad, uvijek smo i samo u dijalogu sa svojim potrebama. Istina, ne nedostaju na edukativni projekti. Od obitelji se traži da stvore oživljujuću atmosferu ljubavi i pobožnosti prema Bogu i prema ljudima. Škole bi trebale naučiti djecu da misle, žele i djeluju prema Evanđelju. Daleko smo od takvog odgoja. Postavimo sebi pitanje: imamo li problema s Bogom? Jesmo li sposobni odgajati u vjeri?
Novi čovjek, kršćanin, ima svoju povijest. Svoj razvojni put. Svi trebamo izići iz nesigurnih ponašanja. Odmaknuti se od diletantskog stila. Trebamo se učiniti kršćanima. Isusovo povlačenje u poniznu svakodnevnicu je samo otajstvo Boga-s-nama, koji čini božanskom svaku svakodnevnicu: svaki odmor i napor, svaku radost i patnju, svaku ljubavi i strah, svaki posao i plod čovjeka. Ponovimo u sebi ozbiljnost rasta našega Gospodina.