BOŽJA ČESTITKA (Lk 2,16-21)

Danas izmjenjujemo čestitke, želje. Što je više nego naravno. Pa i ne košta nas puno da osobama koje susretnemo zaželimo dobru, sretnu Novu godinu. Što ako krene loše? Svojim čestitkama ne obvezujemo ni sebe ni druge na ispunjenje novogodišnje čestitke tijekom godine.

 

Radije danas, jedni drugima, zaželimo dobru godinu od Boga i s Bogom. On je prije svakog drugoga koji nam upućuje želje. On nam poklanja novu godinu. Nova nam godina dolazi od Njega, ne od kalendara. Božja se čestitka zove blagoslov. Blagoslov je više od neodređene želje, čestitke. Božji blagoslov nisu jednostavne riječi. One sadrže snagu. Nositeljice su energije. Ostvaruju ono što izriču. Blagoslov je učinkovit, moćan, stvaralački. Bog, izvor života, blagoslivljajući nas, priopćava nam život. Njegov nam blagoslov pomaže da otkrijemo Njegovo istinsko lice. Ono nam je naklono. Ono je zaštitničko. Ono je dobrostivo. Tako se Bog okreće na našu stranu. Ne prijeti nam. Priopćava nam mir, vedrinu, nježnost. Upravo nam jedno takvo lice treba.

Želja je svih religija dati lice i ime Bogu. Vidjeti Božje lice, spasenje je čovjeka. U samom Božjem licu, mi pronalazimo svoje istinsko lice. Mi kršćani možemo imenovati Bog jer je rođen od žene i darovao se nama. Isus je Bog koji spašava. Gospodin je velikodušan. Otkriti Božje ime i lice, znači ponovno zadobiti svoje originalno ime i lice. Sinovi smo, ne robovi. Biti sin ili kći, isto je što i imati mentalitet slobodnih ljudi. Svatko od nas, htio to ili ne, odgovoran je za vlastito lice. Ponuđena nam je mogućnost da imamo određeno lice. Lice gradimo, zaslužujemo. Ne baštinimo ga. Ludo je reći: ne mogu ništa učiniti ako sam se našao s ovim lice. Čovjek je ono što postane. Lice ovisi o nama. Ono je naša odgovornost. Mi smo graditelji vlastitoga lica. Nije pitanje šminke. Pogotovo ne, plastične kirurgije. Lice se izgrađuje iznutra. Mnoga naša lica nisu istinita. Izgrađena su loše. Proizvedena su ili ponovno učinjena izvana. Istinsko se lice izgrađuje iznutra. Ono je plod srca. Srca koje čuva. Srca koje se sjeća i razmišlja.

To nas može staviti u stvarni odnos s početkom nove godine. Mi smo vjernici ako meditiramo. Ako primaknemo, približimo se, stavimo se sučelice s imenom Isus. Ako se zaokupljamo kako iščitati događaje i situacije vlastitoga postojanja. Ništa se u našem životu ne događa slučajno. Pozvani smo razjasniti značenje naših ljudskih događanja. Dati im ispravno tumačenje. Pronaći zadovoljavajuća rješenja. Otkriti sjedinjujući naum. Utisnuti životu točno određeno usmjerenje. Potruditi se živjeti okupani Božjim blagoslovom.