OSOBNOST
Kršćanstvo nije skup lijepih teorija ili moralnih zapovijedi. Ono je stvarnost jedne osobe: Čovjeka Isusa kojega se nasljeduje jer Ga se ljubi. Tko nasljeduje Njega ne hodi u tami, nego postiže svjetlo života.
Isus se okreće svakome tko ga nasljeduje i upućuje mu svoju riječ. Ne može ne izreći se i pokazati se, jer je Riječ, koja postoji ukoliko je rečena. Nužno je, međutim, da pronađe onoga tko je sluša. Isus se okreće našoj inicijativi da Ga tražimo. Drugo i ne očekuje. Došao je da Ga tražimo i da Ga pronađemo. Njegova je prva riječ pitanje koje očekuje odgovor. Riječ pobuđuje riječ. Njegovo je pitanje: „koga tražite“? Isus se nama ne obraća s tvrdnjama ili zapovijedima, nego pitanjem koje svatko od nas sebi treba postaviti: „Što doista tražim u svojem životu, u svojem poslu, u svojem pozivu, u svojim odnosima“?
Mi smo po svojoj naravi pitanje, traženje i otvorenost beskonačnome. Želimo uvijek više. Sanjamo sreću i puninu života. Ali se osjećamo ograničeni i nepotpuni. Nedostaje nam drugo. Štoviše, Drugi. Nedostaje nam Drugi bez kojega nismo ono što jesmo. Zato smo neprestano u traženju nečega što još nemamo. Nečega što naše srce oduvijek ljubi. Ono što mi na kraju tražimo jest osoba koju možemo zagrliti ili zarobiti.
Mi tražimo gdje se nalazi kuća Riječi, svjetlo našega života. Samo smo tamo kod kuće. Kuća nije gnijezdo gdje se skrivamo nego mjesto odnosa i nježnosti. To čini ljudskijim naš život. Drugdje smo mi ljudi stranci, sebi i drugima. Gdje stanujemo, zapravo znači tko smo. Naše mjesto boravišta je Bog, pred kojim smo ono što jesmo: njegova slika i prilika. Zato je naše srce nostalgija. Želja za kućom. Tamo je naša domovima. Tu pronalazimo sami sebe. Tu se susrećemo s drugim i otkrivamo druge. Drugi nije nikada proizvod našega djelovanja. Drugi je uvijek milost susreta, pronalaska i otkrivanje nekoga tko se pokazuje. Svako naše djelovanje je pokrenuto ili željom da susretnemo ono što ljubimo ili strahom koje nas vodi da pobjegnemo od onoga čega se bojimo.
Susret je igra pogleda koji prodiru srce. Neke osobe posjeduju dar da pobude te susrete. Susrete koji usmjeravaju, ispravljaju, naš put. No, nužno je ne povjeriti se bez razlučivanja da ne bismo bili zavedeni. Na sreću, postoje relativno jasni kriteriji da prepoznamo one koji pripadaju Bogu: njihova pravednost i, nadasve, njihova bratska ljubav. (fač)