BOŽIĆ DUŠE (Mt 2,1-12)
Mi smo ljudi određeni vremenom i prostorom. Onim kada i odakle. Vrijeme je život. Prostor nas ograničava od ostaloga. Ono kada nije problem. Jedincato kada je uvijek i samo sada. Ostaloga nema ili ga još nema. Otvoreni problem ostaje onaj gdje. Gdje smo mi ono što jesmo. Zbog toga smo mi ljudi hodočasnici. U traženju svojega gdje, koje nas čini da postanemo ono što jesmo i da se osjećamo kod kuće.
Gdje je rođen Gospodin, kojega trebamo i želimo pronaći sada? Mudrost, odsjaj nestvorenoga svjetla, vodi Mudrace u Jeruzalem. Tamo je središte naroda koji je pohranitelj obećanja i Pisma. Razum, u traženju spasenja, otvara se objavi, tamo gdje je ona dana. U Izraelu se nalazi Krist, za sve i zauvijek. Izgubiti taj korijen, znači izgubiti plod. Prva je napast otvoriti se Bogu, ali niječući povijest u kojem se objavljuje i djeluje, svodeći sve na ideologiju i simbol, bez njezinog sadržaja. To je ono što čine razni stari i novi iluminizmi i moralizmi. Kao na primjer New age. Tko ne prepozna Isusa u tijelu, nema Duha Božjega. Jednostavno je prevaren. Odvojiti se od Izraela, Marije i Crkve, znači izgubiti Evanđelje: tijelo Boga-s-nama. Spasenje dolazi od Židova. Spasenje je osoba i ima ime: Isus. To je ime koje tražimo. Nije dovoljno načuti da je rođen. Nije dovoljno čuti to ime. Potrebno je pokrenuti se. Potrebno je izvršiti zahtjevni put traženja. U tom traženju ne smijemo zamijeniti istinu s vlastitim uvjerenjima.
Kada ga pronađemo, trebamo otvoriti svoje srce i ponuditi Mu ono što ono sadrži. Zlato, vidljivo bogatstvo, predstavlja ono što imamo. Tamjan, nevidljiv kao Bog, predstavlja ono što želimo. Smirna, pomast koja liječi rane i čuva od kvarenja, predstavlja ono što jesmo. Kraljevsko dostojanstvo, božanstvenost i smrtnost vlastita stvorenju, jest sve ono što čovjek ima, ali nadasve sve ono što želi i što mu nedostaje, jest njegovo blago. Otvaramo Bogu što imamo, svoje želje i svoje oskudice. I Bog ulazi u naše blago. Tu je ono „gdje“ je Sin rođen od Oca. Tijelo našega srca mu je majka. Dajući ono što jesmo, primamo onoga koji jest i postajemo mi sami slični njemu. Bog se rađa u čovjeku. Čovjek se rađa u Bogu. Tu se ispunja put. To je Božić duše.
Tada se možemo vratit tamo odakle smo pošli. Ali, drugim putem. Ne više onim traženja. Onim onoga tko ne zna, nego onim tko je našao onoga koga je tražio. Nismo više oni od prije. Pronašli smo gdje je rođen naš Kralj. Gdje Boga je naše srce. Gdje čovjeka je srce Boga. Imamo u sebi novo nebo i novu zemlju, sjeme koje trebamo nositi gdje god išli. (fač)