Mi smo vjernici i mi vjerujemo da je Bog svemoguć. Ali ima jedna granica toj Božjoj svemogućnosti, a to je ljudska sloboda. Čovjek se može oduprijeti Božjoj volji, može Bogu kazati: Bože, ostavi me na miru! Ja želim sam odlučivati o svom životu! Bog ovo poštuje, ne želi čovjeka na ništa prisiljavati. To je uvijek bio Isusov način postupanja s ljudima. On tumači Božju volju, on zove na Božji put, ali nikoga ne prisiljava. Njegovo je: Ako hoćeš, ovo je Božja volja, idi tim putem. Ako se odazoveš, ako Boga poslušaš, imat ćeš ga za prijatelja, on će te voditi kroz život mudro i s ljubavlju kao što te je mudro i s ljubavlju i stvorio.

Misna čitanja četvrte nedjelje kroz godinu

Prvo čitanje: Pnz 18, 15-20

Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Proroka kao što sam ja, iz tvoje sredine, od tvoje braće, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj: njega slušajte! Posve onako kako si i tražio od Gospodina, Boga svoga, na Horebu, na dan zbora, kad si govorio: ’Neću više da slušam glas Gospodina, Boga svoga, niti želim više gledati taj silni oganj da ne poginem!’ Nato mi reče Gospodin: ’Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom. A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi.’«
Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 95, 1-2.6-9

O da danas glas Gospodnji poslušate: »Ne budite srca tvrda!«

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu koji nas stvori!
Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.

O da danas glas mu poslušate:
»Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
gdje me iskušavahu očevi vaši,
iskušavahu me premda vidješe djela moja.«

Drugo čitanje: 1Kor 7, 32-35

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjen se brine za Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu. A oženjen se brine za svjetovno, kako da ugodi ženi, pa je razdijeljen. I žena neudana i djevica brine se za Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom; a udana se brine za svjetovno, kako da ugodi mužu. Ovo pak govorim vama na korist, ne da vam postavim zamku, nego da primjerno i nesmetano budete privrženi Gospodinu.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Mk 1, 21-28

Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Riječ Gospodnja.

 

Razmišljanja uz četvrtu nedjelju kroz godinu B

Liječenje od opsjednutosti - 4. nedjelja kroz god. B (Mk 1,21-28).

Kao da se svetom Marku u tekstu o Isusovoj radosnoj vijesti žurilo što prije prijeći na Isusova djela koja potvrđuju njegovo poslanje. Nekoliko crtica o propovijedanju Ivana Krstitelja, o Isusovu kršenju, o kušnji u pustinji, prvim učenicima i odmah (1,21-28) opisuje događaj u kojem se u Isusu očitovala čudesna Božja moć: oslobađa čovjeka opsjednuta nečistim duhom.

Isus propovijeda u sinagogi. S njim su njegovi učenici. Slušateljstvo je zaneseno. Ali, tko privi prepoznaje tko je stvarno Isus? Prepoznaje ga onaj koji seosjeća ugrožen Isusovom pojavom i riječju – sotona. Sotona kaže: Došao si da nas uništiš. Znam tko si – Svetac Božji!

Isus je ljudima propovijedao, s njima razgovarao i raspravljao. S nečistim duhom nema rasprave. Vrijedi samo božanska moć. Isus mu naređuje: Umukni i iziđi iz njega! Čovjek pod vlašću nečistoga duha sada stoji pred jednom drugom silom, pred Isusa koji ga oslobađa od sotone. Nečisti duh osjeća Isusovu snagu, ali se ne predaje bez borbe. Baca čovjeka tamo i ovamo. Napušta ga uz viku.

Isus ne dolazi suditi ljudima već približiti im Boga koji ih oslobađa, liječi. «Na slobodu izvesti sužnje» - jedan je od glavnih razloga Isusova dolaska na svijet. Sloboda je uvjet izlječenja. Nasuprot slobodi stoji zarobljenost kao izvor bolesti. Možemo se pitati čime sve čovjek može biti zarobljen. No, bolje je postaviti pitanje ima li uopće išta čime čovjek ne može biti zarobljen. Različite prisilne misli, fiksne ideje, kompleksi, veličina, moć, bogatstvo. Čovjek može biti zarobljen i krivom slikom Boga, primjerice strogog suca pred kojim samo vrijedi «moraš», «ne smiješ», «kriv si», «kaznit ću te». Takve krive, «ne-čiste» slike Boga istovremeno onečišćuju našu sliku o samima sebi. Čovjek može biti zarobljen i pretjeranim idealom vlastite čistoće i ispravnosti. To ga čini okrutnim prema sebi i drugima. Ne-čista slika o Bogu i o samom sebi privlačan je prostor «nečistome duhu». Napasnik pridonosi zbunjenosti, zamagljenosti pogleda, osjećaju izgubljenosti i besmislenosti, ogorčenosti, crnim mislima, rušilačkim i samouništavajućim načinom razmišljanja i življenja. Sotona nastoji čovjeka zadržati u ropstvu bilo kakve nejasnoće i ne-čistoće.

Sveti Marko, a i drugi evanđelisti, ističe da Isus u svojim čudesnim izlječenjima u pravilu oslobađa čovjeka da čovjek može vidjeti sama sebe. Čovjek mora u sebi prepoznati sliku Božju, prihvatiti sebe kao Božje stvorenje i osjetiti Božji blagoslov na sebi. Isus zna ako čovjek dođe do svog stvarnog bića, da je ozdravio. Isus nije govorio tako da su se slušatelji mogli ugodno nasloniti, slušati i vježbati svoj intelekt. Isusova riječ ih je pokretala. Govorio je „kao onaj koji ima vlast“. Osjećali su da je Bog na djelu u Isusovim riječima.

Što zapravo Isus čini? Isus nas vodi do mjesta s kojeg sebe možemo ispravno vidjeti. Mi sami sebe redovito vidimo izobličeno. Ili se podcjenjujemo, ili se – opet iz svojih kompleksa – precjenjujem. I Bogom se koristimo kako bismo „napuhali“ svoj ego. Time se postavljamo iznad drugih. Neprestano se uspoređujemo s drugima, a zrcalo u kojem se ispravno možemo vidjeti jest Bog. Zato se nečisti duh bunio protiv Isusove nazočnosti. Isus stavlja čovjeku ogledalo pred oči u kojem se može ispravno vidjeti. A nečistom duhu u toj slici nema mjesta. Zato se on buni, vrišti, dreči.

Isus u svom nauku zrcali ispravnu sliku o čovjeku i o Bogu. U Isusovim riječima slike o Bogu i o samima sebi koje nas čine bolesnima nemaju ni boje ni tona. One se moraju izgubiti. Isus to naređuje! Isus o tom ne raspravlja. Sa sotonom nema rasprave! Ali one nestaju uz dreku i viku. Zapravo, svojim odlaskom one pokazuju svoju pravu rušilačku narav. Čovjeka u neodlučnosti bacaju tamo i ovamo. Trgaju ga na onaj dio koji tobože ne valja, a tek ostavi tračak dobra kako bi ga i dalje mogao trgati. U takvo stanje čovjeka dolazi snažna Isusova riječ koja oslobađa. Ona unosi jasnoću, otkriva da čovjek pripada Bogu - unatoč svemu lošem što je u životu napravio ili što su mu drugi napravili. Isus je put čovjeku do samog sebe. Na početku liječenja pokazuje nam našu sliku u kojoj prepoznajemo da smo stvoreni „na sliku Božju“. Tek u smo u toj slici cjeloviti, ona nas iscjeljuje. (fbv)  

 

*******

4. nedjelja B (Pnz 18,15-20; 1 Kor 7, 32-35; Mk 1, 21-28)

Evanđelist Marko, kad opisuje život i djelo Isusa Krista, započinje s Isusovim nastupom u sinagogi u Kafarnaumu. S tim je želio pokazati koliko se Isus razlikuje od njihovih pismoznanaca. Oni koji su ga čuli, prepoznali su kako Isus zastupa samo Boga i njegovo kraljevstvo i govori „kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci“ (Mk 1,22). Već se tu ispunja Božje obećanje Mojsiju da će svojim vjernima poslati proroka kojeg trebaju slušati. Prvi i vrhunski prorok bio je Mojsije koji je Božjom snagom izveo Izraelce iz ropstva u slobodu i na svetoj gori dobio Dekalog, Deset zapovijedi, u kojima su ukratko iznesene upute za sretan život. Proroci, koje je Bog pozivao iz različitih obitelji i plemena, bili su savjest naroda Božjega. Oni su trebali podsjećati narod na Zakon Božji. U kriznim vremenima oni su bili tješitelji naroda, podržavali su u narodu vjeru te najavljivali da će im doći izbavljenje od Gospodina. A sam Bog obećava da će „riječi svoje stavljati u prorokova usta.“ Tako je bilo s Mojsijem, s Jeremijom, s Izaijom i drugim prorocima. Oni su bili posrednici između Boga i naroda: iznose Božji nauk, zastupaju narod pred Bogom.

Današnje evanđelje pokazuje tko je prorok po ovim mjerilima, ali i daleko više! To je Isus Krist! On je prorok koji ima vlast i moć nad svim. I sile zla, koje su mučile ljude, pred njim se povlače, nemoćne su. Isusova riječ, koja je snažna i moćna, njegov poziv svima na obraćenje radi blizine kraljevstva Božjega, u evanđelju je popraćeno oslobođenjem opsjednutog bolesnika od nečistog duha. Čudo je ovdje potvrda onoga što Isus govori. Ljudi Isusova vremena svaku su bolest smatrali poremećajem koje u čovjeka unosi sotona. Tako sam Isus govori da je zgrbljenu ženu sotona „svezao“ 18 godina (Lk 13,16). Posebne bolesti smatrane su opsjednućem zlog duha, kao padavica ili psihička oboljenja.

Isus ima vlast nad svim. On čini ono što nitko od ljudi ne može učiniti. Gdje se on pojavi, Zli mora uzmaknuti, jer Bog je Isusa opunomoćio da nastupa protiv zlih sila. Zato je evanđelist i naveo reakciju mnoštva: „Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.“ U tom događaju Isusova moć i vlast tako su velike da su slušatelji ostali zaprepašteni. I zato se čude i pitaju: Što li je ovo? Kako je to moguće? Tko je ovaj čovjek? I za cijeloga Isusova života nad njim visi ovo pitanje: Tko je zapravo ovaj? Odakle mu ta vlast?

Sve što Isus čini, čini svojom riječju: što kaže, to biva, to se događa. Dobro su nam poznate riječi iz psalma: „Riječi tvoje, Gospodine, duh su i život.“ S Božjom riječju je tako: Ona daje život, stvara život, ona obnavlja život, vraća život tamo gdje se život ugasio. - Naša ljudska riječ to ne može. Ljudska riječ je slaba: ona zna biti uvredljiva, zna razarati život. Ljudi znaju jedno govoriti, a drugo činiti. I baš tada, kad se više ne slažu riječi sa životom, počinje laž života. A gdje laž preuzme maha, tu onda sve postaje lažno. Čovjek se trudi pokazati drukčijim, ali bez uspjeha.

U Isusovo doba kao i u naše dane u svijetu postoji zlo: postoje nepravde, laži, ugnjetavanja i iskorištavanja drugoga. To je zlo odraz čovjekove unutarnje podjele i borbe zla u samom čovjeku kao pojedincu i kao zajednici. Čovjek se sam ne može osloboditi tog zla. Treba nam Božja riječ!

Božja riječ čini ono što kaže. U sakramentu pomirenja Božja nam riječ oprašta grijehe. I stoga nije čudo da je prvi dar Uskrsloga svojim učenicima, na sam dan Usksnuća, dar opraštanja grijeha. Uskrsli Isus je dahnuo u njih i predao im Duha za opraštanje grijeha (usp. Iv 20,22-23). Isus je „dahnuo u njih“ - to podsjeća na prvo stvaranje čovjeka, kad je Bog čovjeku udahnuo dušu, oživio ga. I ovdje Božja riječ oživljava čovjeka, obnavlja mu život, spašava ga! I s Isusovim naviještanjem kraljevstva Božjega, koje je bilo popraćeno njegovim čudesnim znakovima, započelo je djelo spasenja, ali to djelo nije dovršeno. Otvori li se čovjek Bogu, on ga oslobađa po Kristu snagom Duha. Ostane li zatvoren Bogu, daje se zarobiti od zlih sila. To Isus uči i svjedoči izgonjenjem zlog duha iz bolesnika.

Mi smo vjernici i mi vjerujemo da je Bog svemoguć. Ali ima jedna granica toj Božjoj svemogućnosti, a to je ljudska sloboda. Čovjek se može oduprijeti Božjoj volji, može Bogu kazati: Bože, ostavi ti mene na miru! Ja želim sam odlučivati o svom životu! Bog ovo poštuje, ne želi čovjeka na ništa prisiljavati. To je uvijek bio Isusov način postupanja s ljudima. On tumači Božju volju, on zove na Božji put, ali nikoga ne prisiljava. Njegovo je: Ako hoćeš, ovo je Božja volja, idi tim putem. Ako se odazoveš, ako Boga poslušaš, imat ćeš ga za prijatelja, on će te voditi kroz život mudro i s ljubavlju kao što te je mudro i s ljubavlju i stvorio.

U svima nama ima slabosti, zla i grijeha, i svima nam je potrebna Božja ozdraviteljska riječ. Isus je s nama u ovoj svetoj misi. S nama je u riječi koju slušamo: u euharistijskom kruhu koji ćemo blagovati, Isus nam je najbliži. Kruh je njegovo tijelo za život svijeta. Vjerujmo u to, i imajmo za nj otvoreno srce i dušu, da bi i na nama pokazao svoju svemogućnost! Amen! (faks)