IZBOR BEZ DUŠE

Donositi odluke, činiti izbore, pripada našoj naravi. Pozvani smo ih donositi. Bog poštuje tu našu sposobnost. Često ih i donosimo. Ponekad to činimo bez prethodnog razmišljanja. Činimo izbore bez dubljeg promišljanja.

Donosimo odluke a da nismo uključili sve ono što mi jesmo, sve svoje dimenzije, posebno onu duhovnu. Posebno smo brzi u opredjeljenju između kapitala, izvora dobiti i čovjeka. Između kapitala i čovjeka, ne možemo oklijevati. Vrijedi kapital, ne čovjek. I ako dođe prorok, pa i sam Bog, da preokrene naše vrednovanje, bez da je pozvan da presudi, ne možemo drugo činiti nego ga pozvati da ode. Ne želimo nekoga takvoga u donošenju takvih naših odluka.

Dvije tisuće svinja su kapital. Znače život. Mogu biti nečiste i proklete, kao što misle Židovi. Ustvari su lijepo i dobro bogatstvo. Pred lijepim i dobrim bogatstvom druga promišljanja su veoma slaba. Opsjednut čovjek koji je prije boravio u grobovima, i koji je nakon egzorcizma zdrave pameti, jest izvanredni Božji čin ali koji plaši. Cijena je previsoka i ljudi su nezadovoljni jer je moraju platiti.

Mi se nalazimo pred neizlječivim ekonomizmom čovjeka. Uvjereni smo u primat i nadmoć onoga što je materijalno. Ono duhovno smještano u podređenu poziciju. Toleriramo prisutnost đavla koji opsjeda čovjeka, pod uvjetom da se mogu posjedovati u miru, s naše strane, kapitali i izvori dobiti. Ne možemo tolerirati prisutnost Boga, koji se usuđuje izgnati demone iz ovoga ili onih ljudi ako s demonima odlazi kapital i izvor zarade.

Potreban nam je opći egzorcizma koji bi nas oslobodio od đavolskog ludila za posjedovanjem. Potrebno nam je uvođenje u dovoljnost da budemo zdrave pameti i života u odnosu na ludost i nemoralnost zgrtanja kapitala. Nije riječ o ekonomskoj znanosti. Ona je korisna i inteligentna. Riječ je o tumačenju života, odlukama i temeljnim opredjeljenjima. A mi, vjernici, što činimo? Na koji način želimo ovakav egzorcizam s Božje strane?

Molimo Isusa da ode od nas dok zgrćemo kapital. Njegova nam prisutnost ne odgovara. Tu smo slični opsjednutima. Na manje spektakularan način i mi smo opsjednuti i ljubomorno čuvamo svoje zlo, obučeno neposrednim dobrom. Naši interesi, koje simboliziraju naši kapitali, nadvladavaju sve. Zlo vabi obećavajući neposrednu sreću, i dajući zatim smrt. Dobro obećava i zadržava radost, ali preko neposredne žrtve. Zato svako vrednovanje treba uvijek gledati u daljinu, budućnost. Potreban nam je izoštreniji vid da bismo vidjeli koji su nam izbori, odluke na dobro. (fač)