VELIKI POČETAK (Mk 6,7-13)

Nama početak nije stran. Bilo je i bit će puno početaka u našem životu. Možda se i nama kao i apostolima dogodio i poneki veliki početak.

 

I prvi Isusovi učenici imali svoj veliki početak. Njihov početak, po kojem se zauvijek može opisati kreativnost poslanja, ima pet glavnih crta: zajedništvo, Božja moć, sloboda, odvažnost, prostodušnost. Zajedništvo se sastoji u onome ići zajedno, pokazujući međusobnu ljubav koju navješćuju drugima. Moć se sastoji u odvažnom pristupu ne samo zlima nego i zlom duhu, čime će pokazati svoje vjeru u Njega. Sloboda se sastoji u siromaštvu koje je neovisno od svake potrebe. Siromaštvo je uvjet za ljubav. Dok imamo stvari, dajemo stvari. Kada nemamo ništa dajemo sebe. Smjelost se sastoji u odvažnom propovijedanja Kraljevstva, koje nije ovozemaljski objekt. Prostodušnost je u postajanju znak onoga što je vrijedno izbora i u prepuštanju Bogu da sudi odbijanje. Vjera može doći samo od navještaja koji je ostvaren u slabosti, jer je slobodan odgovor Kristovoj riječi. To je „časoslov puta“ da poslani ne zaborave reproducirati lice Onoga koji ih je poslao. To je osobna iskaznica Crkve, kršćana.

Navještaj Evanđelja je uvijek pod tim karakteristikama, ili nije navještaj. Nama se čini da nedostaje ono što mi smatramo bitnim: gdje trebamo ići; što trebamo govoriti u navještaju; što točno činiti; koliko vremena treba trajati poslanje.

Isus nam pokazuje ono na što bi uvijek trebali misliti. Jasno nam govori da nije zabrinut za ono što trebamo reći, koliko onim što trebamo biti. Ono što jesmo, viče jače od onoga što govorimo. Istina je da je Božja riječ po sebi djelotvorna. Nije naše svjedočanstvo to koje ju čini vjerodostojnom. Naše joj svjedočanstvo ne može niti umanjiti niti uvećati djelotvornost. Ipak naše protu-svjedočanstvo ima moć učiniti je nevjerodostojnom. U zlu je uvijek veća moć nego u dobru. Ne znamo stvoriti cvijet, ali ga međutim znamo uništiti.

Život obilježen zajedništvom, Božjom moći, slobodom, odvažnošću, prostodušnošću, ne smije biti sebičan. Potrebno ga je podijeliti s drugima. Budući da je upisan u naše srce, traži od nas da pođemo bližnjima da im ponudimo ono što nas označava. Ono što smo primili od Isusa treba postati svojina svih muškaraca i žena. Ono čega smo postali dionici dano nam je da obilno dijelimo drugima. (fač)