LJUBAV KOJA OBJAVLJUJE (Mk 6,30-34)

Postoji dobro poučavanje. Ono proizlazi iz suosjećanja. Ono počinje ljubavlju. Prolazi istinom. Završava u postojanju koji se živi znakovito. Suosjećanje je pokrenuto patnjom drugih. To je Isus koji poučava.

 

Isus je Riječ Božja u kojoj nam konačno progovorio Otac. On je Mudrost. On ima u sebi „sjajno i neprolazno“ poznavanje svake stvarnosti. Njegov duh je inteligentan, jedinstven, stabilan, pažljiv, prijatelj ljudi. Budući da je Njegov duh svet, dobrotvoran, ljubitelj dobra, kako može ne biti pun suosjećanja prema dubokom ljudskom neznanju? To je suosjećanje u Njemu jako, dominirajuće. U srcu čovjeka Riječi postoji ljuta bol da se izrekne i da prosvijetli sudbinu svog stvorenja koje samoga sebe definira „nekorisna strast“, a svoje postojanja „piti bez žeđi“.

Dakle, Isus je rođeni Učitelj. Nije ljubomorno čuvao svoju jednakost s Bogom, zatvoren u svoju nepristupačnu slavu. Uspostavio je u svijetu apsolutnu školu, katedru kako znati postojati, znati ljubiti, znati živjeti i znati umrijeti.

Njegova nas figura obasjava. I također opominje. Jer mi imamo malo suosjećanja za onoga tko ne zna. Ne sviđa nam se samo znanje, nego i njegova tajnost i sva moguća moć ili barem važnost koja može pobijediti. Posjedovati neku tajnu, jako nam je važno, pa ne znali koliko vrijedila. Borimo se kako prvi navijestiti neki događaj, makar bio i najžalosniji. Govorimo kao informirani, ne toliko da poučavamo druge, koliko da ih osjećamo ovisnima o nama. Ne čine to samo susjede, to čine i akademici. Svi smo mi jadni i kukavni. Ako se, zatim, uđe u razne neshvatljivosti i okultizme? Bijeda je potpuna. Ne prakticirajte nikakvu vrst magije, davno je izrečeno. Ipak, uvučenih u to je bilo i ima ih i danas, u Crkvi i van. Kao da smo narod koji ljubi podzemni rov a ne bistru jasnoću božanskog Evanđelja.

Mi smo potpuni kršćani ako smo s Njim. Ako nas je On poslao. Ako se nakon izvršenog poslanja vraćamo Njemu da pronađemo prostor šutnje, u samoći s Njim. Tu pronalazimo sami sebe. Puninu vlastitoga života iz koje izvire naše poslanje. Naš je povratak Isusu najplodonosniji dio čitave naše apostolske aktivnosti. To je izlazak iz svake manipulacije. S Njim provjeravamo istinitost našeg kršćanstva. U Njegovoj prisutnosti odlaze naše sebične želje i sitne brige.

Da, Isus nas opominje. On je suosjećani Učitelji koji ništa ne skriva. Jednoga dana će moći potvrditi: rekao sam vam sve što sam čuo od Oca. Toliko Ga je naše neznanje privuklo, kao ponor koji priziva ponor. Ako nismo znali niti ništa odakle smo izišli, niti beskonačnost u koju smo propali, On nas je utješio govoreći nam sve to. Poučeni smo. Evangelizirani smo.  To smo jer nas je suosjećanje ljubilo. Koliko je od toga velikodušnoga duha u nama i koliko nas čini evangelizatorima? (fač)