OČEVI NAUMI (Iv 6,35-40)

Ovo je moja volja. Takvu smo izjavu mnogo puta čuli. Jedna takva fraza, u povijesti kao i danas, s dobrim razlogom čini da drhti i boji se naše ljudsko srce. Mi živimo u razdoblju koje je, kao nijedno do sada, oslobodilo iskustvo terora. Svima nam je poznato. Teror se obukao svim ideologijama. Nikada nije promijenio lice. Teror je postao druga duša čitavih naroda. Trebali smo izmisliti, da bismo ga opisali, riječi kao što su „stratište“, „koncentracijski logor“, „genocid“, „ekocid“.

Nijedna od tih tragedija nije bila elementarna nepogoda, nego posljedica riječi nekoga vođe. Sve su to izazvale volja malenoga broja ljudi i veoma često samo jednoga čovjeka. Stoga se ne trebamo čuditi da danas živimo u takozvanoj „krizi autoriteta“. Ako su nas toliki autoriteti ponovno razapeli s Kristom, kako sačuvati njihovo strašno, nastrano ime? Kako se podložiti nekom autoritetu? Autoritet doslovno znači kvalitetu onoga koji čini da drugi raste. Razumije se, raste u dobru. Takvog je autoriteta malo u nama i oko nas. Izgubili smo pouzdanje u autoritet. Moguće je da se ono ne povrati tako brzo.

Isus, svjestan onoga što volja nekoga može proizvesti, u privatnom i javnom životu, stiže nam s drugom izjavom kojom naviješta volju Onoga koji Ga je poslao. Na prvi pogled nema velike razlike između volje jednoga i volje drugoga. Međutim, započinje prevrtanje sudbina. Volja Onoga koji je poslao Isusa apsolutno nije usporediva s našim privremenim projektima. „Ja danas ispunjam svoju volju“, veli Bog. I tako čini. Ta je volja savršeno dobra. Kada Bog djeluje, djeluje prema nama u punini svoje dobrote. Njegovo je djelovanje prema nama uvijek u našu korist. Njegov je naum čisto milosrđe. Naša je nesreća što se često igramo bogatstvom Božje dobrote.

Zato je planetarna utjeha znati da postoji ta volja i da je možemo ostvariti u našoj povijesti. To je volja Onoga koji je poslao Isusa. Ta nam rečenica pribavlja uzvišenu propusnicu. Otvara nam put istini i radosti koje su nas došle tražiti. Ne čudimo se da nam Isus, poslije te izjave, nudi dar nad darovima. Nudi nam samoga sebe koji je postao kruh. Našim očima, naviklim na odsutnost sunca, pojavljuje se svjetlo života. Sada možemo izići iz podzemnog rova naših projekata da ispunimo pluća vjetrom istine koja nas osposobljava da konačno izgrađujemo grad dobro utemeljen. Volja Božja znači ljubav, ne samo kao strast, nego i kao sposobnost djelovanja. Volja je Očeva da nam dade Sina, da u Njemu vidimo Njegovu ljubav za nas i da Ga prihvatimo.

Volja Onoga koji je Krista poslao nije ta da prihvatimo Krista kao kruh samo za našu pobožnost, nego za vlastitu povijest ispunjenju milosrdnom ljubavlju i uskrsnućem. On se ne daje toliko našim ustima koliko našem životu. To je volja koja nas spašava. Zato je Isusov govor kategoričan. Što je neki život ako nije prožet tom voljom? Kako možemo ne živjeti je? Samo nam u Božjoj volji svi i sve postaje sveto. (fač)