KRASAN PASTIR (Iv 10,11-18)

Nama se danas ne sviđa slika „čovjeka ovce“ koji slijedi nekoga pastira. Za razliku od životinje, programirane instinktom, mi smo ljudi slobodni. Nismo prisiljeni vlastitim potrebama. Nas pokreće želja za onim što smatramo boljim za nas. Mi smo po svojoj naravi kultura.

Uvijek smo otvoreni putu i sve većem napretku. Ali kultura se rađa i raste prema idealima koje sebi predlažemo ili nam se nameću da ih slijedimo. Riječ je o imitiranju želja drugih. Danas, sa sredstvima priopćavanja, taj je mehanizam još više proziran i djelotvoran. Ostavlja sve manje prostora našoj slobodi.

Naši kulturni modeli, utjelovljeni u konkretne osobe koje ih predstavljaju, naši su pastiri. Vođe koje slijedimo. Modeli su za nasljedovanje, dostizanje, pa i nadvisivanje, uvijek u suparništvu, najprije s drugima, a onda i s vođom. Riječ je o podložništvu koje rađa borbu i nasilje. Rezultat je da smo podložnici pobjedničkom modelu-pastiru, koji je uvijek onaj koji nad nama izvršava najveće nasilje. Tko se pobuni postaje gubitnik, isključeni ili ubijen, ako nije toliko jak da zauzme mjesto vođe. To je zakon džungle. Čovjek je vuk za drugoga čovjeka i gospodari tko može više naškoditi, na račun nevinoga.

Mi smo ljudi danas postali otuđeni od samih sebe. Slušamo sve najčudnije glasove, samo ne glas svoje savjesti. Zavedeni smo bilo kojim trgovcem koji nas želi kupiti, ali ne Onim koji nas ljubi vječnom ljubavlju.

Model koji vlada društvom je onaj „lopova i razbojnika“. Isus predlaže drugi model, na Božju sliku: ne krasti nego darovati, ne mučiti niti ubiti nego dati slobodu i život.

Isus, dobri Pastir, predlaže drukčiji model kojemu je cilj izlazak iz igre smrti. On nama ljudima nudi da ostvarimo svoje čovještvo, pozivajući nas da postanemo kao Bog. Predlaže nam da ne imitiramo želje drugih, nego želje Oca nebeskoga, koji nije suparnik nikome, nego princip života i slobode za sve. Čineći kao On, postajemo sinovi, odrasli i jednaki Njemu, kao što smo oduvijek željeli. Izvorna obmana je bila ona da Boga mislimo kao našega protivnika. Kako netko može živjeti ako je njegov otac protiv njega? Bit će protiv njega. Bit će protiv sebe i protiv drugih, postajući sličan ocu kojega mrzi.

Isus nam se predstavlja kao Sin koji poznaje Očevu ljubav i ima same njegove osjećaje: priopćiti život i slobodu sinovima i kćerima. Zato se predlaže kao krasni, istinski Pastir, u suprotnosti s ružnim i lažnim pastirom, čiji smo robovi. Nasljedujući dobroga Pastira, postajemo ono što jesmo: sinovi Oca i braće međusobno. Samo tako možemo izići iz tame i doći na svjetlo istine koja nas čini slobodnima. Tako našu ljudsku natjecateljsku, suparničku i nasilnu kulturu zamjenjuje kultura bratstva, solidarnosti i ljubavi. Tako bismo konačno imali život lijep, življiv, kao Bog. (fač)