Katarina je rođena u Sieni godine 1347. Kao djevojčica, težeći za višim, upiše se u Treći red sv. Dominika. Gorjela je od ljubavi prema Bogu i bližnjima, učvršćivala je mir i slogu među građanima, odvažno je branila prava i slobodu rimskog Prvosvećenika i promicala je obnovu redovničkog života. Od nje su nam ostala pisana djela bogata naukom i duhovnim životom. Umrla je u Rimu 29. travnja 1380., u trideset i četvrtoj godini života.

Dirljiva je zgoda iz njezina života. Neki je prosjak zatražio na ulici milostinju od sv. Katarine. Svetica odgovori kako uza se nema ama baš ništa što bi mu mogla dati. „Ali možete mi dati vaš plašt“ – odgovori prosjak. I, svetica odgovori: mu ga pruži - bez riječi. Upitaše je kasnije: „Kako ste mogli na ulici biti bez ogrtača“. Svetica je odgovorila: „Volim biti bez ogrtača nego bez ljubavi.“

Najveći odjek u Sieni doživjela je Sveta Katarina svojim zalaganjem i svojom pomoću tijekom teške epidemije kuge 1374.

Svetoj Katarini Sienskoj ljudi se obraćaju za pomoć u glavobolji, naročito kod bolesti migrene.

Svetom ju je Papa Pio II. 1461.proglasio ju je svetom, papa Pavao VI. Proglasio ju je 1970. naučiteljicom Crkve, a papa Ivan Pavao II. 1999. suzaštitnicom Europe.

Rodila se 1347. u Sieni (u ulici Fontebranda), u Italiji, pretposljednja od dvadeset petero djece. Kao mala djevojčica, vođena Božjom milošću, zavjetova Bogu djevičanstvo (1354.) Nadvladavši protivljenje svojih ukućana, započela je među Sestrama od Pokore strogi život molitve, posta i pokore (1363.). Odavši se motrenju (kontemplaciji) slatke Prve Istine, nastojala je “spoznati Boga u sebi i sebe u Bogu”. Do god. 1370. taj je strogi život provodila kod kuće.

Te je godine u viđenju primila od nebeskog Zaručnika zapovijed da krene putem apostolata. Otada je, obogaćena mnogim darovima Duha Svetoga, njemu vazda savršeno poslušna, znala “u ćeliji svoga srca” ujediniti duboku kontemplaciju s čudesnom apostolskom djelatnošću. Samog je papu vatrenim riječima i krasnim pismima sklonila da se vrati u Rim (1376.). Trudila se da mnoge muževe i žene svakog staleža dovede na put kreposti i mira.

Ražarena ljubavlju, nastojala se suobličiti raspetom Kristu i zaslužila je da 1. travnja 1375. bude urešena Kristovim ranama, koje su blistale svjetlom, a ne krvlju. “Njezino znanje nije bilo stečeno; bila je više učiteljica nego učenica” (Bula kanonizacije). Ostavila je divne spise duhovne i teološke nauke, osobito Dijalog (1378.). Zaslužila je da je mnogobrojni njezini učenici zovu svojom “majkom” i da to ona bude za sva vremena u cijeloj Dominikanskoj obitelji. Preminula je u Rimu 1380. i pokopana u bazilici Santa Maria sopra Minerva. Pio II. proglasio ju je 29. lipnja 1461. svetom, a Pavao VI. godine 1970. naučiteljicom Crkve.

***

- Ljubav je slatka i sveta veza koja povezuje dušu sa svojim Stvoriteljem - ona povezuje Boga s čovjekom i čovjeka s Bogom. (s. Katarina S.)

- Griješiti je ljudski, ali biti uporan u grijehu je đavolski. (s. Katarina S.)

- Sve dolazi od ljubavi i okrenuto je spasenju čovjeku, Bog ne čini ništa bez tog cilja. (s. Katarina S.)