„Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku“ (Iv 19, 23-24). Gospodin Isus je ušao u ovaj naš svijet siromašan, u bijedi štalice, za kojeg nije bilo mjesta u svratištu.

„Evo Čovjeka!“, uzviknuo je Pilat svjetini i glavarima svećeničkim. Pred Pilatom stoji Čovjek i čitavim svojim bićem pita Pilata i nas: „Vjeruješ li ti u Sina Čovječjeg?“ U osudi koju Pilat izriče nad Isusom ostvaruju se riječi Pisma:

U velikom smo tjednu, tjednu vidljive Božje ljubavi i danima u kojima nam je potrebna velika ljubav. Olako ćemo reći: „Mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu“ (1Iv 4,16).

Isusa su njegovi suvremenici pitali: 'Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?'“ (Iv 6,30).

Prispododoba o posljednjem sudu u Mt  25,31-46 razlikuje se od drugih prispodoba po tome što je njezina poruku otprve jasna svakomu tko je čuje ili pročita. Naša djela su kriterij po kojem ćemo biti suđeni na kraju života....