Hrvatska riječ vjerovati, prijevod je latinske riječi credere. U toj latinskoj riječi sadržane su dvije riječi: cor i dare. Prva znači srce, a druga dati. Dakle, doslovno značenje naše riječi vjerovati prema latinskoj riječi znači dati srce. Nekomu svoje srce dati, znači zapravo dati samoga sebe. Vjera podrazumijeva predanje Bogu s povjerenjem koje ima „srce“ koje se daje.

Danas stojimo pred vjerskom tajnom Presvetog oltarskog Sakramenta ili Euharistije.
Slaviti Euharistiji znači biti zaljubljenik bratstva, darivanja, zajedništva, sjedinjenja, pomirenja, pravednosti. Samo nas Euharistija može osposobiti za oproštenje, solidarnost, toleranciju, prihvaćanje različitosti. Pobožnik Euharistije je ljubomorni čuvar dostojanstva i svetosti brata i sestre, koji ih nikada ne profanira ni gestama ni riječima.

Na putu prema Obećanoj Zemlji Bog je preko Mojsija učinio da čudesno provre obilata voda iz pećine, da narod ugasi žeđu (Izl 17, 1-7). Tako nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio… (Iz 48, 21). To obilje vode simbol je one vode, koja će dati novi život. Zato Prorok zove: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… i duša će vam živjeti… (Iz 55, 1-3). Ta je voda simbol izvora koji čista od grijeha i spašava.

Gospodin Isus savršeni je uzor svih kreposti, posebno poniznosti. Premda je kao Bog gospodar svega, nije na ovaj svijet došao da zapovijeda, da mu služe, nego da on služi (Mk 10, 45. Usp. DH 11). Ponizio je sam sebe postavši poslušan do smrti… Zato ga Bog preuzvisi… (Fil 2, 8-9). Isus hoće da se od njega svi učimo poniznosti (usp. Mt 11, 29).

Od svih svetih nije se Isusu u poniznosti nitko toliko približio koliko njegova Majka. Marija je najvjernija slika Isusova u svim kreposti­ma, pa i u poniznosti.

ODGOJITELJ SRCA (Mt 11,25-30)

Nama su ljudima potrebni učitelji i odgojitelji. U svojem sazrijevanju, intelektualnom, duhovnom, afektivnom, upućeni smo na one koji su osposobljeni za ta područja. Neka od tih područja Bog doista prepušta ljudskim stručnjacima. Međutim, kada je u pitanju odgoj našega srca, onda to zadržava za sebe. On dobro zna da naše srca nitko ne može bolje od Njega odgojiti. Zato nas i poziva: „učite od mene jer sam krotka i ponizna srca“.

Kad je Bog odredio uzdići bl. Djevicu na dostojanstvo bogomaterinstva, dao joj je prikladnu svetost da može primiti najveći dar ljudskom rodu - utjelovljenoga Boga. Samo najsvetija žena mogla je u krilo primiti »Sveca Božjega« (Mk 1, 24; Lk 4, 34). Majka Mesijina morala je biti potpuno savršena, čista, bezgrješna, sveta.