Mnogo je vrata, ali samo su jedna kućna. Puno je putova da se izgubimo, ali samo je jedan koji nas vodi cilju. Tisuće su stabala, ali samo jedno daje plod života. Isus je vrata ulaska u Kraljevstvo Božje. On je put koji vodi životu. On je dobar plod dobroga stabla.

U svojem životu susreli smo i susret ćemo lažne proroke. Proroke vrata koji nas uvode u prostore koji nam se ne pristoje. Proroke putova koji nas vode u stranputice. Proroke loših plodova koji kvare naš apetit i uništavaju naše zdravlje, tjelesno i duhovno. U našem prostoru i vremenu ne postoje samo lažni proroci koji govore pogrešne stvari, nego i oni koji ne čine ono što govore.

Evanđelje donosi dobro poznatu pripovijest: Apostoli su u lađi koju je zadesila oluja. Izbezumljeni su i preplašeni. Isus je spavao. Probude ga. On ustaje i zapovijeda bijesnom moru, i nastaje „velika utiha“, a zatim pita zbunjene učenike: "Kako nemate vjere, što ste bojažljivi?"
Ovaj evanđeoski događaj često promatramo kao doživljaj nemirna i nespokojna života, osjećaj Božje odsutnosti. Pitamo se: „zašto Isuse mirno spavaš dok lađu moga života lome valovi teški, veliki i bolni“? I onda, kad se najmanje nadamo uzburkano se more smiri… I čujemo Isusov glas: Zašto si sumnjao da sam uza te…

Na putu prema Obećanoj Zemlji Bog je preko Mojsija učinio da čudesno provre obilata voda iz pećine, da narod ugasi žeđu (Izl 17, 1-7). Tako nisu žeđali dok ih je kroz pustinju vodio… (Iz 48, 21). To obilje vode simbol je one vode, koja će dati novi život. Zato Prorok zove: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu… i duša će vam živjeti… (Iz 55, 1-3). Ta je voda simbol izvora koji čista od grijeha i spašava.

Hrvatska riječ vjerovati, prijevod je latinske riječi credere. U toj latinskoj riječi sadržane su dvije riječi: cor i dare. Prva znači srce, a druga dati. Dakle, doslovno značenje naše riječi vjerovati prema latinskoj riječi znači dati srce. Nekomu svoje srce dati, znači zapravo dati samoga sebe. Vjera podrazumijeva predanje Bogu s povjerenjem koje ima „srce“ koje se daje.

ODGOJITELJ SRCA (Mt 11,25-30)

Nama su ljudima potrebni učitelji i odgojitelji. U svojem sazrijevanju, intelektualnom, duhovnom, afektivnom, upućeni smo na one koji su osposobljeni za ta područja. Neka od tih područja Bog doista prepušta ljudskim stručnjacima. Međutim, kada je u pitanju odgoj našega srca, onda to zadržava za sebe. On dobro zna da naše srca nitko ne može bolje od Njega odgojiti. Zato nas i poziva: „učite od mene jer sam krotka i ponizna srca“.

Danas stojimo pred vjerskom tajnom Presvetog oltarskog Sakramenta ili Euharistije.
Slaviti Euharistiji znači biti zaljubljenik bratstva, darivanja, zajedništva, sjedinjenja, pomirenja, pravednosti. Samo nas Euharistija može osposobiti za oproštenje, solidarnost, toleranciju, prihvaćanje različitosti. Pobožnik Euharistije je ljubomorni čuvar dostojanstva i svetosti brata i sestre, koji ih nikada ne profanira ni gestama ni riječima.