Životopis bl. Alojzija Stepinca

Djetinjstvo i mladost
Alojzije Stepinac peto je od osmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji Josipa i Barbare r. Penić. Rodio se 8. svibnja 1898. u selu Brezariću u župi Krašić, četrdesetak kilometara od Zagreba. Kršten je slijedećeg dana na ime Alojzije Viktor.
Pučku školu završio je u Krašiću, a od 1909. kao pitomac Nadbiskupijskog orfanotrofija pohađao je gornjogradsku klasičnu gimnaziju. Nakon 6. razreda prijavljuje se kao kandidat za svećeništvo.

Slavimo svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga. S ovom nedjeljom završava crkvena godina. I danas ćemo u Vjerovanju moliti: „I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“
Krist će na kraju doći kao sudac i zauvijek odijeliti dobro od zla, istinu od laži. A sve do te konačne razdiobe u svijetu se vodi borba između dobra i zla, istine i laži. Laž se servira na sve moguće načine samo da čovjeka zavara i zavede.
U svakoj svetoj misi očekujemo Krista Kralja da dođe i da zagospodari našim srcima: da u nama zavlada ljubav, pravda, dobrota i istina, nasuprot onome što nam nudi svijet koji se služi sa svačim: lažima, podmetanjima, manipulacijama. Molimo, neka nas Gospodin oslobodi od životnih lutanja i opiranja Bogu i njegovu svjetlu!

U Starom zavjetu vjerovati znači biti stalan, biti čvrst: čvrsto se držati Boga i njegova puta! U Novom zavjetu vjerovati znači: vjerovati da je Isus Krist Sin Božji, vjerovati da je on Spasitelj, vjerovati da nam je Bog po svom Sinu kazao o sebi zadnju riječ. I najvažnija stvar na svijetu za vjernika treba biti: vjerovati u Isusa Krista, upoznati Isusa i ići njegovim putem! I svaki naš dolazak na misu ima za cilj da nam oživi vjeru, da nam vjera u Isusa Krista bude jača i čvršća.

Braćo i sestre!

I. Vaš dolazak u Zagreb ostao bi nepotpun bez molitve; ostao bi okrnjena smisla i upitnih motiva da u svome djelovanju nemate pogled usmjeren prema barjaku s Gospinim likom.
Sinjska alka može se pokušati svesti samo na igru, na zabavu kakve se danas proizvode iz dana u dan, u sve čudnijim i izazovnijim oblicima. No, Sinjska alka više je od igre kako ju danas poimamo. Ona pripada kulturi, ona je društveni obred koji u sebi uspijeva spojiti puno životnih sastavnica, jer nije okamenjena prošlost, niti je sadašnjost bez memorije, niti je isprazni govor o budućemu, zatvorenost bez nade kakva se danas nadvila nad čovječanstvo.

Mi volimo kazati da je naš narod marijanski narod koji na poseban način časti i slavi Djevicu Mariju. Marija to i zaslužuje. Ona je uistinu naša majka, naša zaštitnica: naši su je preci prozvali „fidelissima advocata Croatiae“ - najvjernija odvjetnica Hrvatske.

Marijina svetišta, kod nas i širom kršćanskoga svijeta, danas su prepuna vjernika koji časte i slave Mariju, njoj se utječu, njoj - koju Pismo nazivlje „neznatna službenica Božja.“ Bog je ovu malenu službenicu uzvisio i stavio pred oči svega svijeta, da bi je svi naraštaji zvali blaženom!

U okviru proslave velikog jubileja Tristote obljetnice čudesne obrane Sinja, u Svetištu Gospe Sinjske, započela je duhovna obnova. Kako je i najavljeno, obnova je počela u četvrtak 2. listopada, a održavat će se narednih devet mjeseci, svakog prvog četvrtka u mjesecu. Na početku prvog susreta s vjernicima, voditelj duhovne obnove fra Ante Vučković je zahvalio subraći franjevcima što su mu dali prigodu da se i on sam, kao „dijete Sinja, može spremiti sa štovateljima Čudotvorne Gospe Sinjske, za tristotu obljetnici onog neobičnog događaja koji je obilježio ovo vrijeme od trista godina i generacije ljudi koje su živjele kroz to vrijeme.“

Štovanje Gospe Sinjske počelo je još početkom 17. stoljeća, kada Franjevci donesoše sliku Majke Božje u obnovljeni samostan sv. Petra u Rami.

Slika Gospe Sinjske naslikana je na platnu. Duga je 58 cm, a široka 44 cm. Ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje, koje izlazi iz tamne pozadine.

"Gospino lice vrlo je milo i živo, puno neke neodoljive dragosti, blago i kao zeru turobno, a opet ljupko, lijepo, da ti pogled na nj razblažuje srce, dira dušu." ( S. Petrov)