Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. 

Kada se Bog na brdu Horebu objavio Iliji u šapatu blagoga lahora što je bio svojevrsni prijekor na njegov okrutni postupak prema poraženim Baalovim svećenicima, zapovjedio mu je među ostalim da namjesto sebe za proroka pomaže Elizeja sina Šafatova. Nije isključeno da je Ilija teško primio tu zapovijed.

Pod geslom otajstva najprije slavimo, a tek onda istražujemo na današnju svetkovinu presvetoga Trojstva evo nekoliko ulomaka iz uvodnog i zaključnog dijela studije „Trojstvo i društvo“  brazilskoga katoličkog teologa Leonarda Boffa.

U ozračju molitve koja se temelji na njegovu odnosu s Ocem Isus svojim učenicima postavlja pitanje „Što govori svijet, tko sam ja?. Potrebno se zaustaviti već nad samom činjenicom da Isus postavlja to pitanje. Naime, u čitavoj Bibliji nema lika o čijem bi se identitetu postavljalo takvo pitanje.

U odlomku današnjeg prvog čitanja imamo apostolsko pismo sastavljenu na skupu koji se tradicionalno naziva Jeruzalemskim saborom. Na tom saboru govorili su Petar, Pavao, Barnaba i Jakov te su na koncu na prijedlog Jakova predstojnika jeruzalemske zajednice donijeli odluku.

U hvalospjevu uskrsnoj svijeći ima jedan usklik koji glasi „o sretne li krivice“. Taj usklik koji se odnosi Adamov grijeh na prvi je pogled paradoksalan. U odlomku današnjeg evanđelja govori se upravo o toj temi. Scena koju gledamo gotovo je nevjerojatna. Žena grešnica ne poznaje nikakve prepreke da bi došla do Isusa.

Kad je prije nekoliko (2012./2013.) o pedesetoj obljetnici početka Drugoga vatikanskoga sabora papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere, za početne riječi svoga prigodnog apostolskog pisma izabrao je izraz „Vrata vjere“ koji stoji na kraju današnjeg prvog čitanja iz Djela apostolskih.