crkva grad1Hrvatski gradić Sinj smjestio se na zapadnom okrajku ovećeg polja što se prostire uz srednji tok rijeke Cetine. Tu su u staro doba živjeli Iliri, zatim Rimljani, a od 7. stoljeća Hrvati. Hrvati su osnovali grad Sinj. U povijesti se prvi put ime Sinj (Vsinj) spominje 21. studenoga 1345. godine. Tako se onda zvala samo utvrda na kamenoj uzvisini, visokoj 438 metara, iznad starog ilirskoga naselja Osini, a ispod tvrđave nalazio se gradić zvan Cetina, Cetingrad.

Položaj je grada bio idealan. S njega se pružao krasan pogled na svu prostranu i lijepu Cetinsku krajinu. Uza nj su prolazili važni putovi iz Bosne prema Splitu. U Sinju je bilo sjedište kraljevskog župana Cetinske županije, a od 21. 11. 1345. godine Sinj postaje grad cetinskih knezova, od kojih , najpoznatiji bijahu Nelipići.

Godine 1463. Turci postaju gospodari Bosne i sve češće upadaju u Cetinsku krajinu. Početkom 16. stoljeća Turci navaljuju sve više i sve žešće. Sinj je više puta mijenjao gospodara, dok konačno nije 1536. godine pao u turske ruke i ostao pod turskom vlašću sve do 25. rujna 1686. godine. Nakon 150 godina Sinju je ponovno zasjala sloboda.

Turci se nisu mogli pomiriti s gubitkom Sinja. Već sljedeće (1687.) godine navale na Sinj da ga osvoje, ali uzalud. Početkom 1715. godine stiže u Sinj vijest da je Turska navijestila rat Veneciji. Svatko je slutio da će Turci najprije udariti na Sinj. Dana 23. srpnja 1715. god. Mehmed paša s mnogobrojnom vojskom prijeđe preko Prologa i utabori se uz Cetinu. Napad na Sinj počeo je 8. kolovoza. Dana 14. kolovoza bio je opći juriš. Kroz to vrijeme fratri, žene, djeca i ostali, koji ne bijahu za borbu, molili su pred slikom Gospe Sinjske za pomoć. Gospa je dala takvu hrabrost braniteljima ''da se viteški braniše i obraniše''. Neprijatelj je bio odbijen. Izjutra na blagdan Velike Gospe nije bilo nijednoga turskoga vojnika pod Sinjem. Kao spomen na slavnu Gospinu pobjedu, uvedena je u Sinju viteška igra Alka.

gospa1Gospa Sinjska

Ponos i dika, biser i najljepši ures Sinja i Cetinske krajne jest slika Čudotvone Gospe Sinjske. Ta se slika može ubrojiti među ljepše slike u kršćanskoj umjetnosti. Slika je oslikana na platnu. Duga je 58 cm, a široka 44 cm. Naslikao ju je nepoznati mletački slikar u 16. stoljeću. Prema nekima, ona se najprije nalazila u Sinju, i kad je Sinj pao u turske ruke (1536.), fratri su je ponijeli sa sobom u Ramu, gdje je ostala sve do 1687. godine. Te godine fratri s narodom ponovno bježe pred turskom najezdom prema Cetinskoj krajni i moru. Sa sobom nose najdragocjenije blago, sliku Čudotvorne Gospe Sinjske. Kratko vrijeme borave u Dugopolju, Klisu i Splitu. Godine 1691. fratri sliku prenose u Sinj. Tako se sveta slika, nakon dugoga i mukotrpnoga višegodišnjeg puta, konačno nastani u Sinju iz kojega više nije odlazila. Nakon slavne pobjede 1715. godine, koju pripisaše Gospinu zagovoru, vojnički časnici skupiše među sobom oko 80 cekina i dadoše skovati zlatnu krunu s križem kojom će okititi Gospinu sliku. Tom je krunom svečano okrunjena 22. rujna 1716. godine, a slika je 1721. godine prenesena je u novu crkvu u kojoj se i danas nalazi.

Svetište

Gospina crkva u Sinju često se uređivala i obnavljala. Dana 28. studenog 1769. godine jak potres pogodio je Sinj i okolicu. I nova je Gospina crkva nastradala pa ju je trebalo temeljito popraviti. Na mjesto starog oltara postavljen je novi, mramorni oltar, 1795. godine. Osim Gospina oltara u Svetištu se nalaze oltari: sv. Josipa, sv. Frane, sv. Ante, sv. Nikole Tavelića i sv. Paulina. U 19. i 20. stoljeću crkva je više puta obnavljana, popravljana, bojadisana, ali se stil gradnje nije mijenjao. Crkva je vrlo stradala za vrijeme II. svjetskog rata. Bila je djelomično srušena, ali Gospina slika ostala je neoštećena. Crkva je temeljito popravljena 1953. godine. Značajna obnova Svetišta izvršena je 1975. i 1976. godine. Glavna ulazna vrata izradio je ad. kipar Stipe Sikirica. Prezbiterij je dobio sadašnji izgled u obnovi crkve 2002.-2003. U njemu se posebno ističe kameni oltar, rad ak. Kipara Kuzme Kovačića. Na južnoj strani prezbiterija nalaze se dva vitraja ak. kipara Antuna Vrlića, a na suprotnoj strani dva mozaika istoga umjetnika. Na pročelju i u lađi crkve postavljeni su vitraji akademskog slikara Ivana Grgata. U središnjoj rozeti nalazi se prikaz uznesenja Blažene Djevice Marije. S lijeve strane je lik fra Pavla Vučkovića, graditelja Svetišta, a s desne strane lik sv. Nikole Tavelića. Iza oltara nalazi se mozaik i vitraj ak. slikara Josipa B. Dinija s prikazom krunjenja Blažene Djevice Marije i s Kristom na križu.

Zvonik

Uz crkvu sa sjeverne strane bio je izgrađen mali zvonik od domaćeg kamena (muljike) 1775. godine. Godine 1927. dovršen je novi, 43, 5 metara visoki zvonik.

hod bpo1Franjevački samostan i gimnazija

Sa Svetištem Gospe Sinjske usko je povezan samostan o. franjevaca. Samostan je postupno zidan i dograđivan. U samostanu se od starine odgaja podmladak za Franjevački red (sjemenište). U Sinju je 1838. godine osnovana Franjevačka gimnazija Provincije Presvetog Otkupitelja, prva gimnazija s nastavnim hrvatskim jezikom u južnoj Hrvatskoj. Godine 1907. sagrađeno je novo veliko sjemenište, uz Alkarsko trkalište. To je sjemenište po svršetku II. svjetskog rata oduzeto, a nakon sloma komunizma, 1990. godine, zgrada je vraćena i gimnazija obnovljena. Samostan ima bogatu knjižnicu, vrijednu arheološku, etnografsku, crkvenu, paleontološku i numizmatičku zbirku. Nakon mnogih premještaja, 1972. godine sagrađena je posebna zgrada i u nju smještene spomenute zbirke pod nazivom ''Zbirke franjevačkog samostana u Sinju''.