Slika Čudotvorne Gospe Sinjske može se ubrojiti među ljepše slike što ih je stvorila kršćanska umjetnost. Naslikana na platnu, duga je 58 cm, a široka 44 cm. Slika ne prikazuje cijeli lik Majke Božje, nego samo poprsje koje izlazi iz tamne pozadine slike. Dobro je sačuvana, iako je na više mjesta prelomljena. Ti su prijelomi vjerojatno nastali dok su fratri nosili Sliku u torbi za bježanja iz Rame. Godine 1927. sliku je temeljito očistila i u jednakoj veličini preslikala slikarica č. s. Rafaela Egger, a godine 1965., pred proslavu 250. obljetnice čudesnog oslobođenja Sinja i Cetinske krajine, sliku je konzervirao Filip Dobrošević iz Splita.

crkva1Donosimo kronološki prikaz nastanka župne zajednice i svetišta Gospe Sinjske, koji obuhvaća period od 1357. do 2009. god. Vjerujemo da ćete pronaći niz zanimljivih detalja iz naše povijesti. 

gospa1Fra Jeronim Šetka i fra Josip Soldo urednici su "SINJSKE SPOMENICE 1715-1965". U Spomenici je objavljen tekst  o. J. Šetke: "ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA", koji je podjeljen na četri dijela: I. Zanimljiva povijest; II. Milosti Gospe Sinjske; III. Ljubav  i zahvalnost; IV. Širenje štovanja Gospe Sinjske. Vjerujem da će ovaj tekst biti zanimljiv i koristan mnogim čitateljima koji nisu imali u ruci "SPOMENICU", pa ga donosimo na našoj stranici.

 

U Svetištu Gospe Sinjske godine 1965. proslavljena je 250. obljetnica konačnog oslobođenja od Turaka. Tom prigodom izdana je i SINJSKA SPOMENICA 1715-1965. U pripremi za veliko slavlje koje je pred nama, 300. obljetnice, donosimo iz SPOMENICE uvodnu riječ nadbiskupa Frane Franića i tekst o velikoj proslavi koja se održala prije pedeset godina.

Donosimo poveznicu s koje možete preuzeti cijelu knjigu "Sinjska spomenica".

 

 

crkva1U srednjem vijeku Sinj (ondašnji naziv: Cetina pod V'sinjem) bio je središte Cetinske župe. Ona je djelovala do pada pod tursku vlast (XVI. st). Nakon toga su Cetinsku krajinu posluživali franjevci iz Rame, a bilo je i župnika glagoljaša. Nakon oslobođenja Sinja (1687.), franjevci su iz samostana počeli vršiti župnu službu u varošu koji je nastajao ispod gradske tvrđave. U samoj tvrđavi bila je vojna kapelanija sve do francuske vladavine pri kraju XVIII. stoljeća.