OTAJSTVA MARIJINA POHOĐENJA
Krunica za vrijeme procesije 2010.
pripremio: Fra Domagoj Runje

Dok koračamo u procesiji s dragom slikom i svetom prilikom Čudotvorne Gospe Sinjske, pjevajući i moleći posebno ćemo razmišljati o Gospinu pohodu iz Nazareta u Judeju sv. Elizabeti. Marija je trudna prešla put dug više od 120 kilometara kako bi podijelila radost sa svojom rodicom koju je Bog u njezinoj poodmakloj dobi obdario začećem sina koji će se zvati Ivan Krstitelj. 

Kada je Marija stigla, Elizabeta sva radosna u njoj odmah prepoznaje Majku svoga Gospodina i naziva je blagoslovljenom među ženama. A Marija na to odgovara pjesmom:

Veliča * duša moja Gospodina

i klikće duh moj * 

 u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

 odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

Jer velika mi djela učini Svesilni, * 

 sveto je ime njegovo.

Od koljena do koljena dobrota je njegova * 

 nad onima što se njega boje.

Iskaza snagu mišice svoje, * 

 rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, * 

 a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, * 

 a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, *

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje * 

 prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

Slava Ocu i Sinu * 

 i Duhu Svetomu.

Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda * 

 i u vijeke vjekova. Amen. 

.

1. Otajstvo 

Veliča * duša moja Gospodina

i klikće duh moj *  u Bogu mome Spasitelju,

što pogleda na neznatnost službenice svoje: *

 odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

U prvom otajstvu pohođenja razmišljamo zajedno s Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj veličini.

Marija svoj hvalospjev započinje usklikom: „Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu mome Spasitelju“ (Lk 1, 46-47) zato što je veliki Bog pogledao na njezinu malenost, neznatnost (Lk 1,48).

Razmišljajući o tom riječima sve više nam se čini da iz Marije progovara sam Isus. Kao što je Elizabeti, kad je ugledala Mariju od radosti zaigralo čedo u utrobi, tako se sad čini da u svome hvalospjevu Marija govori riječi svoga Sina. „Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj“ (Lk 22,25-27)

Prava veličina nije veličina kraljeva i vlastodržaca koji će kad tad biti zbačeni s prijestolja (usp. Lk 1,52). Prava veličina ne mjeri se slavom, novcem, moći i vlašću nego služenjem. Veći je onaj koji više služi, a najveći primjer služenja jest sam Isus Krist. Zato je svaki čovjek velik onoliko koliko se u svakodnevnom služenju bližnjemu suobliči Kristu.

Upravo po svom služenju u neznatnosti Marija je ostvarila zajedništvo s najvećom Veličinom, i zato bez ikakva straha može za sebe reći: „odsad će me, evo svi naraštaji zvati blaženom“.

Marijo, majko Gospodinova, i naš te naraštaj naziva blaženom. Moli za nas da poput tebe budemo veliki u onoj neznatnosti koja izmiče ljudskim očima, ali je vidi Bog koji gleda na ponizna i slaba. (usp. Ps 138,6)

  • Oče naš
  • 10 Zdravomarija
  • Slaca Ocu
  • Pjesma

.

2. Otajstvo 

Velika mi djela učini Svesilni, * 

sveto je ime njegovo. 

U drugom otajstvu pohođenja razmišljamo s Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj svetosti.

Opet se čini da iz Marije progovara glas ploda njezine utrobe.

Isus nas je poučio da molimo: „Oče naš koji jesi nebesima, sveti se ime tvoje...“, (Mt 6,9; Lk 11,2), a Marija nas je pretekla riječima: „Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo“. U Mariji je Bog učinio velika djela te se svetost Božja u njezinu životu prepoznaje u svemu. Molit nam je s Marijom da se svetost Božjega imena prepozna na nama.

To što je Bog učinio Mariji ne tiče se samo nje same. Upravo suprotno. Po velikim Božjim djelima ona je služila i služi čitavom čovječanstvu kojemu Bog utjelovljenjem Isusa Krista dolazi u pohod. Zato govoreći o svetosti Božjega imena, Marija nam na koncu doziva u pamet Božji poziv koji je upućen svima: Budite sveti jer sam ja svet (usp. Lev 11,44-45)

Sveta Marijo, moli za nas da se svetost Božjega imena prepozna i u našem životu.

  • Oče naš
  • 10 Zdravomarija
  • Slava Ocu
  • Pjesma 

.

3. Otajstvo

Od koljena do koljena dobrota je njegova *

nad onima što se njega boje.

U trećem otajstvu pohođenja razmišljamo s Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj dobroti.

Kad kažemo od koljena do koljena onda sasvim ispravno mislimo na dar života koji se prenosi s roditelja na djecu, tj. s predaka na potomke. Međutim, isto tako idući od koljena do koljena možemo se vratiti i na početak – to jest do onoga trenutka kada je Bog stvorio prvoga čovjeka „na svoju sliku i priliku, muško i žensko“ (Post 1,27) i kada je sve što je Bog stvorio bilo dobro.

No, već u prvom ljudskom naraštaju u dobro se uvukao grijeh neposluha Stvoritelju. Grijeh je poremetio odnos čovjeka s Bogom, izvorom života. Božji je dar čovjeku da radije čuva dobre, a ne loše uspomene. Zato, spominjući se svoje prošlosti, kakva god ona bila, čovjek u njoj može otkriti tragove Božje dobrote. A oni su najjasniji upravo na samom početku, u rođenju, kako pojedinoga čovjeka tako i čitavoga naroda. Stoga je razumljivo da o Božjoj dobroti Biblija govori upravo tako, a zajedno s njome i Marija. Biblija i Marija svakoga pojedinoga čovjeka podsjeća na njegov početak u rajskom vrtu, a čitav narod na njegovo rađanje u izlasku iz ropstva u slobodu. U traganju za svojim izvorom i kao pojedinci i kao narod pronalazimo svrhu svoga života u zajedništvu sa Stvoriteljem i Osloboditeljem. 

Marijo, dobra naša majko, moli za nas da slobodni od grijeha i svakoga zla, poput tebe budemo što čistiji odsjaj Božje dobrote. 

  • Oče naš
  • 10 Zdravomarija
  • Slava ocu
  • Pjesma

.

4. Otajstvo 

Iskaza snagu mišice svoje, * 

rasprši oholice umišljene.

Silne zbaci s prijestolja, * 

a uzvisi neznatne.

Gladne napuni dobrima, * 

a bogate otpusti prazne. 

U četvrtom otajstvu pohođenja razmišljamo s Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj snazi.

Kada moleći s Marijomdođemo do rečenice „iskaza snagu mišice svoje“ (Lk 1,51) prisjećamo se kako je Bog „jakom rukom i ispruženom mišicom (Pnz 4,34)“ izveo svoj narod iz egipatskog ropstva. Faraon koji drži Izraelce u ropstvu oholo umišlja da se narod treba klanjati samo njemu. Ne dopušta im da idu u pustinju i iskažu štovanje 'nekom' svom Bogu kojega on uopće ne poznaje i ne priznaje. Ali se Bog, izvodeći narod iz ropstva, objavljuje kao jedini vladar svoga naroda.

S Božjom se snagom povezuje i prvi događaj Marijina života opisan u evanđelju. U navještenju Isusova rođenja (Lk 1,26-38) Bog djevici Mariji šalje u Nazaret anđela Gabrijela čije ime ne znači ništa drugo nego upravo: Bog je moja snaga! Ali Božja snaga nije kako ljudi redovito sebi predočuju snagu. Anđeo Gabrijel čije ime označuje Božju snagu, prikazan je kao nježno biće, blaga pogleda i lijepe riječi, a u ruci mu nije mač, nego ljiljan, simbol nevinosti i čistoće.

Takva Božja životna snaga obilježila je čitav Marijin tihi, nenametljivi i hrabri život. Nakon događaja iz Isusova djetinjstva, koje je pohranjivala i prebirala u svome srcu (Lk 2,19), Marija za vrijeme Isusova javnoga djelovanja živi u skrovitosti i povučeno. A onda je na koncu, pod križem, još jednom susrećemo s Isusom u naručju.

Jedino s Božjom snagom u sebi, Marija je mogla živjeti svoj obični i čudesni život: neznatna, a uzvišenija od svih stvorenja; siromašna, a bogatija od svih kraljeva.

Marijo, pomoćnice kršćana, moli za nas da ispunjeni Božjom snagom dostojno nosimo križeve svoga života.

  • Oče naš
  • 10 Zdravomarija
  • Slava Ocu
  • Pjesma

.

5. Otajstvo 

Prihvati Izraela, slugu svoga, * 

kako obeća ocima našim:

spomenuti se dobrote svoje * 

prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka. 

U petom otajstvu pohođenja razmišljamo s Blaženom Djevicom Marijom o Božjoj blizini.

Kada je Mojsije pred gorućim grmom pitao Boga tko je On, Bog mu reče: Ja sam Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog tvojih otaca. To je i Bog Marijin, to je Bog naš.

Bog koji je hodio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Bog koji je hodio sa svojim narodom kroz pustinju. Boga koji svoj narod štiti, hrani, nosi i čuva. Taj Božji hod s čovjekom traje od početka. Od prvoga časa Bog čovjeka blagoslivlja govoreći: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite...!"

Božji blagoslov, dakle, nije ograničen samo na prvog muškarca Adama i ženu mu Evu. Riječima „Plodite se i množite i napunite zemlji“ Božji blagoslov razlijeva se preko njihovog potomstva na sva vremena i po čitavoj zemlji. No, to da je sva zemlja blagoslovljena posredstvom čovjeka, stavlja čovjeka u položaj odgovornosti i prema Bogu, prema svemu stvorenju i za sva stvorenja. Jer, koliko god zemlja može po čovjeku biti blagoslovljena, toliko po njemu može, nažalost, biti i prokleta.

Unatoč svemu, Bog od svoje ljubavi prema čovjeku ne odustaje. Bog se objavljuje, Abrahamu, Izaku, Jakovu, Mojsiju i prorocima, a kad se ispunilo vrijeme Bog se utjelovljuje u Isusu iz Nazareta, rođenom od žene, blažene djevice Marije.

U Njemu su ispunja sva Božja obećanja dana ocima.

U Njemu se Bog potpuno predao u naše ljudske ruke. Na nama je hoćemo li prihvatiti taj dar Božje blizine.

Blažena djevice Marijo, Majko Isusova i Majko naša, moli za nas do poput tebe živimo zajedno s Bogom i postignemo puninu vječnog života.

  • Oče naš
  • 10 Zdravomarija
  • Slava Ocu 
  • Pjesma
  • Zdravo Kraljice
  • Litanije