Već je i tradicija da su jedan, do dva vikenda u Franjevačkom sjemeništu Sinj određeni je za posjet ministranata sedmih i osmih razreda. To je prilika da vide kako izgleda život u sjemeništu, upoznaju se sa svakodnevnicom sjemeništaraca te da ovaj susret, onima koji razmišljaju o svećeničkom i redovničkom pozivu, pomogne pri donošenju te važne životne odluke. U dogovoru sa župnicima i župnim vikarima u posjet su nam došli od 26. do 28. veljače 2016., ministranti iz Sinja, Otoka, Hrvaca, Šibenika, Knina, Baške Vode, Vrgorca i Metkovića. Dnevni red i program za njih dvadeset osmoricu osmislili su fra Antonio Mravak i naš odgojitelj fra Ivan Udovičić.
Susret je započeo upoznavanjem i izmjenom prvih dojmova. Ipak, rijetki su bili ministranti koji nisu odmah prionuli uz svoje mobitele, pa je bilo teško uspostaviti komunikaciju. Kad su se pomalo opustili, ministranti su nas počeli obasipati pitanjima na koja smo mi sjemeništarci rado odgovarali. Neki su iskazali želju da nam se sljedeće školske godine pridruže te da postanu sjemeništarci. Večer smo proveli gledajući film o bl. Alojziju Stepincu, čiji je proces kanonizacije trenutno aktualan. Poslije večere, zajedničkom molitvom križnog puta prema tvrđavi uključili smo se u dugu povorku sinjske mladeži.
Subotu smo započeli sv. misom u sjemenišnoj kapeli koju je predvodio odgojitelj, a fra Antonio je koncelebrirao. Nakon doručka imali smo zajedničko pjevanje svima nam znanih korizmenih pjesama kako bi se pripremili za nedjeljnu misu. Iako vrijeme i nije bilo baš najbolje, s fra Antonijem smo išli na sinjski hipodrom. Susreli smo se s alkarima, pogledali konje, a neki su imali priliku i za kratko jahanje. Poslije je uslijedila „najvažnija sporedna stvar“ – nogomet. Zaigrali smo mali nogometni turnir na igralištu pored Gimnazije. Podijelivši se u skupine zabavljali smo se sve dok je vrijeme to dopuštalo. Navečer smo, umjesto večernje molitve iz čososlova, izmolili krunicu kako bi mogli sudjelovati i ministranti. Poslije večere smo gledali film učinivši sve da bude kao u kinu. Nismo sebi mogli priuštiti da budemo budni do kasno jer je za ujutro bilo predviđeno rano ustajanje.
Posljednji dan susreta započeo je vrlo rano, a po rasporedu je prvi bio doručak. Poslije doručka te kratkog pjevanja svi smo zajedno krenuli na svetu misu. Predvodio ju je gvardijan fra Petar Klapež, a osim dvojice sjemeništaraca ministrirali su i sinjski ministranti koji su ujedno ovaj vikend i naši gosti. Poslije misnog slavlja ministrante i sjemeništarce posjetio je mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman i uputio nam nekoliko riječi. U svom govoru kazao je najvažnije o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, sjemeništu i životu u njemu te ih je pozvao ministrante da dobro razmisle o svom životnom odabiru te da, ako ih Bog zove, budu odvažni usprkos mnogim protivljenjima suvremenog društva. Potom je fra Antonio ministrante proveo po samostanu, pokazao im crkvu te franjevački muzej. Uslijedio je ručak koji je označavao kraj ovog susreta. Nedugo zatim ministranti su već počeli odlaziti.
I tako su dvadeset osmorica ministranata nepuna tri dana živjela životima nas sjemeništaraca, mnogima je od njih to kratko vrijeme zadovoljilo znatiželji i pomoglo u konačnoj odluci. Nas smo jedanaest sjemeništaraca upoznali svoje buduće kolege i podsjetili se kako je to bilo kada su sve sobe bile pune. S obzirom na velik odaziv na „dane otvorenih vrata sjemeništa“ nove ministrante ćemo ugostiti i sljedeći korizmeni vikend.
Tekst: Vlaho Jakić, sjemeništarac