Sjemenište u Sinju drugi je vikend za redom otvorilo vrata za posjet ministranata sedmih i osmih razreda. S obzirom na ovogodišnji velik odaziv nije bilo moguće sve naše ministrante primiti odjednom pa su, stoga, podijeljeni u dvije skupine. Kao i kolege prošlotjednog susreta, momcima je ovo bila prilika da vide kako izgleda život u sjemeništu, upoznaju se sa svakodnevnicom sjemeništaraca te da ovaj susret, onima koji razmišljaju o svećeničkom i redovničkom pozivu, pomogne pri donošenju te važne životne odluke.
U posjetu su nam, od 4. do 6. ožujka 2016., bili ministranti iz Sinja, Otoka, Hrvaca, Šibenika i Drniša. Dnevni red i program za njih šesnaestoricu osmislili su fra Antonio Mravak i naš odgojitelj fra Ivan Udovičić, a kako nijedna skupina ne bi bila zakinuta, sve je bilo gotovo identično.
Kako je ovoga puta bilo manje ministranata negoli prošloga puta, bilo je mnogo lakše prići svakomu ponaosob te dati prostora da podijeli svoje dojmove. Kad su se pomalo opustili, ministranti su nas počeli obasipati pitanjima na koja smo mi sjemeništarci rado odgovarali. Neki su iskazali želju da nam se sljedeće školske godine pridruže te da postanu sjemeništarci. Večer smo proveli gledajući film o bl. Alojziju Stepincu, čiji je proces kanonizacije trenutno aktualan. Poslije večere, zajedničkom molitvom križnog puta prema tvrđavi uključili smo se u dugu povorku sinjske mladeži.
Sljedeće smo jutro započeli sv. misom u sjemenišnoj kapeli koju je ovoga puta predvodio fra Antonio, a odgojitelj je koncelebrirao. Nakon doručka imali smo zajedničko pjevanje kao pripremu za nedjeljnu misu. Ministranti su kasnije s fra Antonijem išli na sinjski hipodrom gdje su se susreli s alkarima, pogledali konje, a neki su imali priliku i za kratko jahanje. Naravno, nijedan susret ne prolazi bez nogometa. Zaigrali smo mali nogometni turnir na igralištu pored Gimnazije. Navečer smo izmolili večernju molitvu iz časoslova pa su se mnogi od mladića prvi put susreli s tom redovničkom knjigom. Poslije večere smo gledali film učinivši sve da bude kao u kinu. Nismo sebi mogli priuštiti da budemo budni do kasno jer je za ujutro bilo predviđeno rano ustajanje.
Posljednji dan susreta započeo je vrlo rano, a po rasporedu je prvi bio doručak. Poslije doručka te kratkog pjevanja svi smo zajedno krenuli na svetu misu. Predvodio ju je fra Jurica Hrgović, profesor grčkog i latinskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Poslije misnog slavlja fra Antonio je ministrante proveo po samostanu, pokazao im crkvu te Franjevački muzej. Nažalost, ovoga puta mnp. o. provincijal fra Joško Kodžoman nije mogao posjetiti ministrante jer je u inozemstvu. Uslijedio je ručak koji je označavao kraj ovog susreta. Nedugo zatim ministranti su već počeli odlaziti.
Naši su gosti nepuna tri dana živjeli životima nas sjemeništaraca, mnogima je od njih to kratko vrijeme zadovoljilo znatiželji i pomoglo u konačnoj odluci, a mi smo upoznali svoje potencijalne kolege. Osim njih šesnaestorice, s nama je ovaj vikend bio i naš bivši kolega koji je iskoristio mogućnost da nam se pridruži. Ponovno je potvrdio kako mu nedostaje taj simpatični žamor i zajednički život u sjemeništu.