U četvrtak, 10. ožujka 2016. godine u crkvi Gospe Sinjske u Sinju vikar Provincije fra Ante Udovičić u 15.00 sati služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Petra Vučemila koji je preminuo u KBC Firule u Splitu u ponedjeljak, 7. ožujka 2016., u 69. godini života, 52. redovništva i 43. svećeništva. U koncelebraciji su bili sinjski gvardijan fra Petar Klapež, sinjski župnik fra Ante Bilokapić, dekan don Stipe Ljubas i 87 svećenika. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Petra. Pjevanje su predvodili franjevački bogoslovi i sjemeništarci, a na orguljama je pratio mo. fra Jure Župić.
**************
Oproštaj vikara Provincije fra Ante Udovičića
Poštovani o. Gvardijane fra Petre,
cijenjeni kolege svećenici,
braćo i sestre u Kristu!
Fra Petar Vučemilo rodio se u Lučanima, župa Sinj, 15. lipnja 1947., od oca Stjepana i majke Pere r. Batarelo. Osnovnu školu je završio u Lučanima, Sinju i Makarskoj od 1954. do 1962., a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju od 1962. do 1968. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Makarskoj i Zagrebu od 1968.-1974. godine.
U novicijat je stupio 14. srpnja 1964. na Visovcu gdje je položio prve jednostavne zavjete 15. srpnja 1965. godine. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1970. u Makarskoj. Za đakona je zaređen 29. lipnja 1972. u Drnišu, a red prezbiterata primio je 1. srpnja 1973. u Sinju. Mladu misu proslavio je u župi Sinj 8. srpnja1973. godine.
U Provinciji je vršio slijedeće službe: U župi Vrlika od 1973. do 1974. vršio je službu župnog vikara. U rodnoj župi Sinj od 1974. do 1975. bio je voditelj radova oko obnove Svetišta. Potom ga Uprava Provincije šalje na službu u Frankfurt gdje je od 1975. do 1979. vršio službu dušobrižnika kao i misiji Esslingen od 1979. do 1982. godine. Nakon toga pastoralno je djelovao na ne njemačkoj župi u Düsseldorfu od 1982. do 1986. godine. Službu voditelja misije vršio je u Ludwigsburgu pd 1986. do 1994., potom u Mainzu od 1994. do 2000. i u Frankfurtu od 2000. do 2006. godine. Službu župnika od 2006. do 2009. vršio je u župi Turjaci, a potom ga Uprava Provincije šalje u Offenbach od 2009. do 2014. gdje je vršio službu voditelja misije. zadnje dane svoga života proveo je ovdje u Sinju.
Sveta Majka Crkva u trenucima kad se oprašta od zemnih ostataka ljubljene djece, prožeta istinskom vjerom, svetkuje Kristovo otajstvo muke, smrti i uskrsnuća.
To njeno slavljenje Kristova vazmenog otajstva uključuje i želju da svi oni, koji su se po sakramentu krštenja zaodjenuli Kristovim duhom, te na taj način postali sutjelesnici Krista umrlog i uskrišenog, s njime po otajstvu Velikog petka prijeđu u život.
Majčinska molitva u trenucima prijelaza njene ljubljene djece iz ovoga prolaznoga u neprolazno, vremenitoga u vječno uključuje također i žarku želju da njihove duše budu očišćene, kako bi dušom mogli biti primljeni sa svetima i izabranima u Kraljevstvo nebesko, a tijelom da čekaju blaženu nadu - slavni Kristov dolazak i uskrsnuće od mrtvih.
Upravo ta vjera i želja Ljubljene Majke sabrala nas je danas da prikažemo euharistijsku žrtvu Kristova Vazma te poput miomirisa tamjana uzdignemo molitvu za blaženi pokoj brata nam fra Petra.
Neka ovaj trenutak zajedništva, nas udova Zaručnice Kristove, njemu pribavi duhovnu korist, a nama donese snagu vjere, utjehu nade i ljubav prožetu Kristovom nazočnošću. Amen.
OPROŠTAJNI GOVORI:
Mons. Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski
Riječi mons. Barišića pročitao je dekan don Stipe Ljubas
Poštovana braćo franjevci!
U spriječenosti da predvodim misu zadušnicu za pokojnog brata fra Petra, izražavam svoju kršćansku i ljudsku sućut vama, braćo franjevci, članovi obitelji Presvetog Otkupitelja, kao i obitelji Vučemilo, časnoj sestri Stjepanki, braći, mnogobrojnoj rodbini, župljanima, prijateljima i poznanicima.
Fra Petar je prerano prešao sve postaje životnog križnog puta te iz korizme prešao u vječnost. Oproštaj s njime usmjerava našu pažnju, molitvu i nadu prema Licu milosrđa Božjega – Kristu spasitelju, raspetom i uskrslom. On, koji nas uvodi u puninu svoga života, čini relativnom dužinu dâna našega zemaljskog življenja. Zahvalni Gospodinu i pokojnom fra Petru za njegovo pastoralno služenje u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, kao i misionarsko djelovanje među braćom i sestrama u inozemstvu, molimo milosrdnog Oca da ga primi u svoj nebeski dom i pridruži svetima i blaženima.
Rado ću se sjetiti pokojnog fra Petra u svojim molitvama.
Počivao u miru Božjem!
+ Marin Barišić
Nadbiskup metropolit splitsko-makarski
**************
Sinjski gvardijan fra Petar Klapež
Poštovani Vikaru naše Provincje, braćo svećenici, cijenjene časne sestre, bogoslovi i sjemeništarci, ožalošćena rodbino, dragi prijatelji i znanci našega fra Peke.
Svi smo pogođeni, ožalošćeni, pogotovo što je fra Pekina Smrt došla iznenada. Nismo mogli pratiti iz časa u čas kako se ljudski život gasi da bismo nekako očekivali onaj posljednji čas rastanka s našim fra Pekom. Ali zato upravo možda s još većom unutarnjom potrebom poniremo u Božju Riječ, doživljavamo vjeru, ne samo za ovaj konkretni redovnički, svećenički život oko kojeg smo se ovdje sabrali. Fra Pekin život koji smo u ovoj svetoj Misi postavili na oltar da ga prinesemo Bogu za nebesku liturgiju, to je zapravo čas kad mislimo i o sebi i o svom smrtnom času, kada mislimo o svima onima koji su otišli pred nama obilježeni znakom vjere u novi i besmrtni život.
Fra Peko je glavninu svoga života ostvario kao redovnik, svećenik. On je slavio euharistiju. On je kršćanski narod u Domovini i inozemstvu hranio Riječju, hranio Kristovim Tijelom, ali u prvom redu tim otajstvom snažio je sebe. S vjerom je iz dana u dan unosio sebe u Kristov život, s njime proživljava sada smrt i uskrsnuće. Vjreujemo da se njegov život poslije smrti u potpunosti rascvjetao i otvorio licem u lice s milosrdnim Bogom Ocem nebeskim.
U ovom času oproštaja naviru nam mnoge zgode iz njegova života, mnoge slike, mnoga naša zajednička životna iskustva. Ali jedan temeljni dojam i uvid dok mislimo na na njega kao fratra i svećenika je taj da je fra Peko sebe predao Bogu. Na temelju krštenja, po redovničkim zavjetima, na temelju odaziva dara svećeništva. Sebe je ugradio u našu redovničku zajednicu Presvetog Otkupitelja. Zapravo cijeli svoj život ugradio je u crkvenu zajednicu i onako kako je sam shvćao. Onako kako su mu životne okolnosti i unutarnje snage pomagale. Tako je sam sebe darivao, ali nikada stavljajući sebe u prvi plan, nego pretvarajući se u sredstvo, u instrumenat Isusa Krista, njegovo Evanđelje, vjere i nade, uza sve životne brige i poteškoće. U svom svećeničkom poslanju svi mi koji smo ga posebno poznavali vidjeli smo da je bio uvijek otvorena srca i raširenih ruku za sve ljude posebno za povjerene mu vjernike u svojoj svećeničkoj i župničkoj službi.
Posljednjih par godina njegova života bile su ograničene njegove mogućnosti djelovanja i zračenja radi životnog križa bolesti kroz koji je prolazio. I tu je uvijek osjećao neki nutarnji napor da se umiri, da se ne pomiri sa činjenicom nemoći, nego je uvijek iznova tražio, nastojao i pokušavao, sve do prošlog ponedjeljka kada mu ja na putu prema terapiji uz njegova sinovca Ivicu pozlilo i uz svu medicinsku pomoć na Firulama srce nije izdražalo nego je prestalo kucati.
Fra Pekin život je bio, obasjan onim što je on bio u svojoj ljudskoj dubini, u svojoj vjeri i u svom predanju Isusu Kristu.
Stoga ovaj današnji oproštaj ovdje s ovom svetom Misom je bio poseban znak naše povezanosti s Bogom, i kao dar za fra Pekin život na kojem mu našom molitvom zahvaljujemo.
To je naša bratska obveza da ga svojom vjerom prinesemo milosrdnom i dobrom Bogu u molitvi, u vapaju za smirenje. Mi to činimo s vjerom.
Činimo to s pouzdanjem, s nadom da nam se po Kristu raspetom i Uskrslom, premda se ovozemaljski dom zaista razara, izgrađuje u Bogu novi Dom na nebesima. Ta pukotina odavle prema vječnosti, taj otvor koji nam osvjetljuje Uskrsli Krist Gospodin je dar nama u ovom času rastanka s našim fra Pekom.
U ovom trenutku u svoje osobno ime i u ime svih fratara našega Samostana izražavam zahvalnost dragom Bogu na daru fra Pekina života što ga je podario našoj redovničkoj zajednici.
Zahvaljujem vikaru naše provincije fra Anti izaslaniku našega provincijala fra Joška Kodžomana koji je u kanonskoj viziti naših fratara u SAD-u, koji nas je sve u homiliji utješio i osnažio na putu vjere u našoj svakidašnjici do konačnog cilja u Bogu.
Zahvaljujem vama drage i ožalošćene obitelji našega fra Peke. Loza je vaša od davnine povezana s našom Provicijom po svećeničkim i redovniškim zvanjima. Lijepo Vas je bilo vidjeti kako ga posjećujete. Svakom Vašem pozivu i dolasku posebno se radovao. Njegova dobrota i ljubav koju je gaio prema vama i vas prema njemu neka ostaje naša trajna poveznica sa svima Vama.
Na poseban način zahvaljujem medicinskom osoblju Kliničkog bolničkog centra Križine i Firule, odjela za kardiokirurgiju koji su pokušali sve učinit da fra Peki spase i produže ovozemni život, ali Bog je očito imao svoje planove.
Dok svi skupa zahvaljujemo Gospodinu za njega kao osobu i za njegovo redovničko-svećeničko poslanje i prikazujemo ga sa svime što je kao čovjek bio da ga Gospodin primi i da mu sve dobro nagradi, a sve ljudske slabosti očisti u svojoj neizmjernoj ljubavi, jer on je živio nošen ljebavlju prema Kristu Gospodinu, prema Crkvi, našoj franjevačkoj Provinciji i domovini Hrvatskoj.
U tom predanju posebno je bio nošen ljubavlju prema našoj Nebeskoj Majci Mariji Čudotvornoj Gospi Sinjskoj.
Gospodin koji, jedini sve zna, On će najbolje priznati i najbolje nagraditi svoga slugu našega fra Peku. Zato i molimo pokoj vječni daruj mu Gospodine. I Svjetlost vječna svjetlila njemu! Počivao u miru Božjem.
Odmah poslije završnog euharistijskog blagoslova uputit ćemo se prema groblju svetog Frane kako bi se u sprovodnoj molitvi oprostili od našega fra Peke.
Poslije sprovoda svu fra Pekinu rudbinu i braću svećenike i časne sestre pozivam na zajedničku okrepu u naš Samostan.
