Tri puta tijekom svoga javnog djelovanja Isus govori svojim učenicima kako će biti predan u ruke ljudima, kako će biti mučen i ubijen, te treći dan uskrsnuti (usp. Lk, 9,22. 44; 18,31-33).

Sada se to počinje ostvarivati na zapanjujući način. U Jeruzalem, grad u kojem će se sve to dogoditi, Isus ulazi svečano, i kao da već unaprijed naviješta da će se sva patnja i smrt pretvoriti u radost i život.

Sva četvorica evanđelista opisuju taj prvi dan Isusova posljednjeg tjedna, a ove godine čitamo izvještaj iz evanđelja po Luki. Stoga ćemo se zaustaviti na jednom detalju koji drugi evanđelisti ne navode.

Naime, kad je mnoštvo učenikâ koje pratilo Isusa  počelo iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe (Lk, 19,37)neki su farizeji rekli Isusu neka ih prekori, a on je odgovorio: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ (Lk 19,40).

Što znači taj Isusov odgovor?

Onaj prvi dojam što ga čovjek osjeti slušajući te riječi vjerojatno je i najbliži onomu što je Isus htio reći: Vikati se mora. Božja djela ne mogu ostati skrivena. Ne može se sakriti grad što leži na gori (Mt, 5,14). I ako učenici to ne bude vikali svojim ustima, vikat će sama Božja djela, pa čak i kamenja, jer i od njih Bog može „podići djecu Abrahamovu“ (Lk 3,8)

Zašto se Isus koristi baš slikom kamenja?

U događajima koji slijede kamenje će progovoriti na dva načina:

1) Kamenje hrama

Odmah u slijedećoj sceni, kad se Isus približio Jeruzalemu i ugledao grad, zaplakao je jer uskoro u njemu neće ostati „ni kamen na kamenu“ (Lk 20,44). Sveti grad Jeruzalem zajedno sa svojim hramom bit će razrušen, jer nije upoznao čas svoga pohođenja.

Od hrama, koji je trebao postati Dom molitve (Usp. Iz 56,7) načinjena je pećina razbojnička (Lk 19,45; usp Jr 7,11). Hram u Jeruzalemu izabrano je mjesto, ali Božja prisutnost u hramu ne može se proizvesti ispraznim riječima, pa čako ako su te riječi i pobožne. Prorok Jeremija kaže:

„Ne uzdajte se u lažne riječi: 'Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!' Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću - boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.“  (Jr 7,4-7)

Hram u kojem umjesto pravde vladaju prodavači (Lk 19,45) ne može 'zadržati' Boga unutar svojih zidina.

2) Kamen s groba

Drugi kamen s kojim se zaključuje Isusova poruka, kamen je s njegova groba.

U trenucima muke i patnje, i pogotovo nakon njegove smrti, Isusovi će učenici zašutjeti i sakriti se.  U ljudskim očima, a možda i u očima samih učenika, njihovo nasljedovanje Isusa bilo je promašeno. Onaj kojemu su se divili, koji je činio čudesa, ozdravljao i propovijedao Kraljevstvo Božje sada je predmetom poruge. Razapet je medu zločince. Na kraju ispada da nema razlike između onih koji su činili dobro i onih koji su činili zlo. Svi završavaju jednako. Smrt ne ispunja nikakvu pravdu.  Isusovo evanđelje, koliko god bilo lijepo, samo je iluzija, i oni koji su povjerovali u njegovu riječ sada su ispali lakovjerni i naivni. Zato su i oni postali predmetom poruge. Ako slijediš Isusa Krista završit ćeš kao i on, popljuvan, izbičevan i razapet na križ. I na koncu preostaje samo grob koji će poklopiti teški kamen.

Ali, Isus kaže „ako ovi i ušute, progovorit će kamenje“ (Lk 19,40). Vrijedi li to i za kamenje s naših grobova?

Kamen s Isusova groba bit će odvaljen i iz njega će se čuti poruka života.

Grob u kojem vlada smrt, nije mogao zatočiti život.

To znamo već danas i zato ovaj tjedan Isusove muke započinjemo svečano.

Fra Domagoj Runje

www.mir.hr