ČITANJA:
1Kr 19,16b.19-21; Ps 16,1-2a.5.7-11; Gal 5,1.13-18; Lk 9,51-62

 

Kada se Bog na brdu Horebu objavio Iliji u šapatu blagoga lahora što je bio svojevrsni prijekor na njegov okrutni postupak prema poraženim Baalovim svećenicima, zapovjedio mu je među ostalim da namjesto sebe za proroka pomaže Elizeja sina Šafatova. Nije isključeno da je Ilija teško primio tu zapovijed. Premda se prethodno sam potužio da mu je svega dosta i poželio umrijeti jer kao prorok nije doživio potpuno obraćenje naroda, ipak nije ugodno čuti da Bog na njegovo mjesto želi postaviti novoga proroka. Ispada kao da Ilija više ne može prikladno obavljati proročku službu i Bog mu naređuje da se povuče. Došlo je vrijeme kad netko drugi može prorokovati u Božje ime bolje i od tako velikoga proroka  kao što je Ilija.

 

Možda je, kako rekosmo, Iliji to teško palo, ali on ipak izvršava Božju zapovijed. Već na povratku s brda Ilija susreće Elizeja dok je orao na njivi. Broj od dvanaest jarmova volova svjedoči da je Elizej bio bogat čovjek što dobiva posebno značenje u trenutku kada sve to ostavlja i odlazi za Ilijom.

 

Ilija Elizeju u njihovu prvu susretu ne upućuje poziv riječima nego gestom bacanja na nj svoga plašta, koja označava prijenos vlasti, što će biti još jasnije u opisu Ilijina uznesenja u 2Kr 2, 8.13.14. Elizej je shvatio poruku i odaziva se Ilijinu pozivu, ali ga moli do ode i pozdravi roditelje pa da onda pođe za njim. Ilija mu dopušta odgovarajući „Idi, vrati se: ja sam svoje učinio“ pri čemu se čovjek ne može oteti dojmu kako ton Ilijina govora odgovara njegovu raspoloženju tj. činjenici da nije baš od srca pozvao Elizeja za sobom, nego je to učinio samo zato jer mu je to Bog zapovjedio. No s druge strane to je znak autentičnosti Elizejeva poziva koji dolazi od Boga, a ne od Ilije ili od koga drugog čovjeka. Isto tako želja da pozdravi roditelje znači da poziv nije ni samo stvar osobnog Elizejeva izbora, ali je on ipak žrtvujući jaram volova pokazao spremnost da se promjeni dotadašnji način života i pođe za Ilijom.

 

Tako opis Elizejeva poziva završava njegovim odlaskom da poslužuje Iliji, ali je znakovito da se njih dvojica ne spominju zajedno sve do opisa Ilijina uznesenja (usp. 2Kr 2,1-18) gdje se također ističe kako Elizejev poziv preko Ilije, ali ne od Ilije nego od Boga.

 

*****

U odlomku iz današnjeg Evanđelju imamo jednu paralelnu, ali različitu situaciju. U tekstu se niže nekoliko poruka kojima je u središtu poslanje Isusovih učenika i njihovo nasljedovanje Isusa. Iz konteksta je jasno da se ne radi sam o dvanaestorici, nego o svima koje Isus šalje i poziva.

 

Prvi slučaj odnosi se na Isusovo slanje glasnika u neko samarijansko selo, ali su ga ovi odbili primiti jer je išao prema Jeruzalemu, to jest zato što je Židov. Jakov i Ivan na to su također reagirali na osnovi tradicionalno loših odnosa između Židova i Samarijanaca. No kao što je Bog prekorio Iliji zbog njegove okrutnosti, tako Isus prekorava svoje učenike. On, zato jer je odbijen, jednostavno odlazi u drugo selo, ali svojim prijekorom Ivanu i Jakovu upućuje na potrebu prevladavanja loših međuljudskih, međuvjerskih i međunacionalnih odnosa koji su zapreka rastu Kraljevstva Božjega.

 

Nakon prijekora Ivanu i Jakovu dok su odlazili u drugo selo opisuju se tri Isusova susreta s trima anonimnim osoba ali zajedničkom temom poziva i nasljedovanja.

 

U prvom slučaju netko je rekao da će ići za njim kamo god pođe, ali ga Isus slikovito upozorava na to kako „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.“. Tim riječima Isus govori kako ići za njim „kamo god pođe“ (usp. Otk 14,4) znači prihvatiti način njegova života koji se u ovom slučaju vjerojatno odnosi na život u beženstvu i izvan sigurnosti obiteljskog doma.

 

U drugom slučaju Isus upućuje poziv, ali dotični moli da „prije pokopa oca“, na što Isus odgovara zagonetnim riječima „pusti neka mrtvi pokapaju mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.“ Čini se stoga da se tu ne radi o prirodnoj smrti i mrtvacima, nego se vjerojatno radi o tome da onaj kojega je Isusov pozvao odgađa odaziv do očeve smrti, a riječ „mrtvi“ odnosi se na one koji još nisu upoznali navještaj Kraljevstva Božjeg i nisu se obratili na novi život.

 

U trećem slučaju Isus na sličan način odgovara jednomu koji želi ići za njim tek pošto se oprosti sa svojim ukućanima. Isus mu to ne dopušta u čemu se potpuno razlikuje od proroka Ilije koji je dopustio Elizeju da se pozdravi s ocem i majkom kako stoji u današnjem prvom čitanju. No treba uočiti da se tu ne radi o nikakvoj suprotnosti nego baš o razlici između Isusa i Ilije. Ilija, naime, ne poziva Elizeja po vlastitom izboru nego po Božjoj zapovijedi, dok u evanđelju izabire i poziva sâm Isus što znači da je Isusov poziv zapravo Božji poziv.

 

Fra Domagoj Runje

www. mir. hr