Isusa su njegovi suvremenici pitali: 'Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?'“ (Iv 6,30).

Traženje znaka je zapravo činjenica nevjere. Isus je upravo dao znak kruha, i umjesto da im da novi, daje tumačenje onoga što čini, kako bismo u njemu vidjeli ispunjenje Božjeg djela i povjerovali Isusu. Vrhunac objave božanskog Milosrđa nalazi se u otajstvu otkupljenja, muke, smrti i uskrsnuća Isusa Karista. Isus na križu ispunja ljubav koju nam je došao pokazati. Tu se Božja ljubav prema nama približava svom vrhuncu. Isus, unatoč tome što je odbačen od naroda, ostavljen od prijatelja, ubrojen među kriminalce, lišen dostojanstva, mučen na duši i tijelu, sišao je u ponor patnje i poništenja gdje se činilo da ga je i sami Bog ostavio, ostaje Bog bogat milosrđem. Naši grijesi i naša nevjera su čavli koji probijaju Njegove ruke i noge, koplje koje je probolo njegov bok. Unatoč tome Njegove ruke, razapete na drvu križa, ostaju raširene kako bi zagrlile sve. S njegovih usana čuju se samo riječi oprosta, pomirenja, obećanja, radosti. Te su nam riječi danas veoma nužne. Opkoljeni virusom kojeg ne vidimo, možemo čuti, vidjeti i osjetiti njegove riječi koje nam ulijevaju nadu, daju utjehu i oproštenje.

To je znamenje koje nam Isus čini, a koje nam je danas veoma važno. To je znak koji nam pokazuje: djelo otkupljenja, djelo vjernosti Ocu, djelo vjernosti nama ljudima. Ali, da bismo u križu vidjeli znamenje, znak ljubavi, potreban nam je pogled vjere, koji nam u ovom trenutku zamagljuje prijeteći virus. Pitamo se: nije li ovo Božje kazna? možda nas je i Bog ostavio? Bog ne kažnja nego samoga sebe idući na križ. Boga nas ne ostavlja jer je na križu. Možda nas upozorava da mu se vratimo, da povjerujemo u njega. „Vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (Heb 11,1), potiče nas sveti Pavao. Iako svijet koji nas okružuje, pa i sami naš ljudski život ne podnosi lako prodor Božje stvarnosti, probudimo svoju vjeru da u drvu križa možemo vidjeti stablo žrtve i milosrđa, stablo prihvaćanja i oproštenja, stablo života i ljubavi. Povjerujmo svome Gospodinu da je on stablo novog saveza, stablo koje vraća izgubljeni raj na zemlju, stablo života i ljubavi i sigurni znak nade za sve nas koji očekujemo neki novi, bolji svijet.