„Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku“ (Iv 19, 23-24). Gospodin Isus je ušao u ovaj naš svijet siromašan, u bijedi štalice, za kojeg nije bilo mjesta u svratištu. Veoma je često izgnan iz ovog našeg svijeta, razgolićen, lišen i ruha i dostojanstva, odbačen. Isus je sve to prihvatio za čovjeka, za nas, da bi nam vratio dostojanstvo i radost postojanja. Isusove su haljine simbol njegova tijela koje se predaje čitavom svijetu kao hrana koja liječi i ozdravlja. Tko god s vjerom blaguje Njegovo tijelo postaje zdrav i spašen.

Baš kao i u Isusovo vrijeme, gubeći svijest o njegovu tijelu koje je mjesto Boga, mi ljudi današnjice gubimo savijest i savjest. Čini se da su došla loša vremena za dobro, za istinu, za dostojanstvo, za pravdu, za ljubav. Živimo u vremenu u kojem je iskrivljen govor o vrednotama, ljestvica vrednota gotovo da i ne postoji, izgubljen je i smisao o dostojanstvu osobe. Mnogi među nama, danas, ne znaju ni za kršćanske ni ljudske vrednote. Ogrezli smo u svojim pohlepama, požudama, nemoralu, zabavama koje nas ostavljaju bez radosti i smisla, potpuno razgolićeni, do te mjere da ljubavlju često nazivamo ono što ljubav nije. „Gdje nema Boga, tamo nema više ni čovjeka!” Veoma teška, ali istinita tvrdnja. Čini se kao da smo mi ljudi postali robovi vlastite genijalnosti i dara koji nam Gospodin Bog povjerio. Imamo darove: tijelo, inteligenciju, afektivnost, seksualnost, ruke, glas, pisanje, crtanje, stvaralačke darove, i živimo u određenom mjestu. Nije to slučajno, jer ništa se ne događa slučajno. Nismo mi plod sudbine, niti proročanstvo horoskopa. Mi smo plod Božjeg nauma. On nam je udijelo život da se uzraduje nama na svojem povratku, na kraju našeg ovozemaljskog života. On nam je udijelo darove da s njima trgujemo obogaćujući ovaj svijet Bogom. Svaki dar koji zahvalno primamo i dijelimo drugima pokazuje našu zahvalnost i naš odnos s Bogom. Ako prisvojimo te darove, ako ih koristmo samo za sebe, postajemo kradljivci. Naš je život odvojen od Boga i završava u samodostatnosti koja nema budućnosti. Oprosti nam, Gospodine, što smo razgolićeni svojom nevjerom, beznađem, sebičnošću. Oprosti nam što smo Te prognali iz svog srca i obiteljskog doma, iz društva i politike te ostali razgolićeni i obezglavljen u svojoj samodostatnosti. Zavapimo Gospodinu da nam vrati haljinu vjere, dostojanstva, zahvalnosti i solidarnosti kako bismo živjeli životom dostojnim čovjeka koji vjeruje.