Slušali smo jučer i prekjučer izvještaje o Uskrsnuću Gospodinovu.
Za središnje figure evanđeoskog izvješća nalazimo prestrašene učenike i hrabre i vjerne žene. Doista fascinira njihova hrabrost i odvažnost! Nagrada njihovoj vjeri jest Susret, ali ne bilo kakav susret, već susret s Uskrslim Učiteljem. Isus ih pozdravlja, ali ne s izrazom Zdravo kako smo mi to preveli na hrvatski, već s haire, a taj glagol na grčkom znači mnogo više, a to je: Radujte se! Isus ih, kako smo čuli, šalje u Galileju i daje im obećanje da će ga njegova braća, tj. njegovi učenici tamo vidjeti. Znamo iz drugih evanđeoskih izvještaja da se je Isus nakon tog događaja više puta ukazivao svojim učenicima, sve do Uzašašća k Ocu. S jedne strane imamo neustrašive žene koje susreću Uskrsloga i žurno s veliko radošću hite javiti nevjerojatnu vijest njegovim učenicima, a s druge strane stražare i glavare svećeničke i starješine zabavljene oko toga kako ponovno skriti pravu istinu o Isusu. Kako ponovno ubiti i pokopati Istinu! Opet je u igri laž, novac i prijevara! Ništa nisu naučili iz svega što se zbilo. Ostaju uporni i tvrdoglavi u svom naumu da nastave slijepo slijediti svoje prizemne želje i trenutnu korist.
Jednostavno rečeno, sabrano mnoštvo nije ljubitelj istine, a istina jedina oslobađa.
-I pred nama stoje dvije mogućnosti:
Da uvjereni u svoju slabost i krhkost nastavimo u poniznosti ići za njim, oslanjajući se uvijek na njegovu snagu i svjetlo i kušajući njegov mir i radost. ILI
Da poput stražara očevidaca, glavara svećeničkih i starješina, nastavimo tražiti neki svoj put, istinu i život mimo Boga.
Uvjeren sam da smo se mi, koji se trudimo oko svog osobnog odnosa s Bogom ljubeći bližnjega, opredijelili za onaj prvi put i da smo na njemu ispunjeni i radosni.
Pred nama, stoga, stoji zadaća svakoga dana ići u svoju Galileju, tj. ususret svom bližnjem u obitelji i drugdje. U iskrenom susretu s drugim u prilici smo iskusiti prisutnost Uskrsloga i njegovu nježnost i brigu za nas.
Onaj tko živi uskrsnuće i dopušta drugome da uskrsne iz smrti grijeha, nerazumijevanja, neprihvaćanja, predrasude i da pokaže svoje bolje lice, shvaća dubinu poruke koju sobom nosi Uskrs i može onda iz dubine svoga srca drugomu čestitati najveću kršćansku Svetkovinu.
S tom vjerom idimo ususret jedni drugima i donosimo radost, mir, snagu i utjehu.
I nakon što su pokušali zatrti Istinu. I nakon što je Istina raskinula okove laži, nepravedne osude i smrti, ti isti opet je niječu. U postupanju židovskih starješina raspoznaje se sva apsurdnost ljudskog pokušaja da opravda ono što se ne može opravdati, zaniječe ono što se jednostavno ne može zanijekati i da skrije ono što se ne da skriti. U stavu židovskih prvaka na djelu je ljudska oholost zaslijepljena đavolskom mržnjom na Božje i sveto. Jadan je i vrijedan sažaljenja čovjek koji se u svom životu ne želi odreći svojeglavog ustrajavanja u zlu i u zatiranju istine. Istina je samo jedna, a ne više njih! Istina traži od čovjeka da pred njom pogne svoju često tvrdu šiju i prizna sebi da je stvorenje, a ne stvoritelj i sebi Bog. Lakše je živjeti sa svojom kreiranom slikom o sebi i drugima, nego ju morati rušiti do temelja pa ponovno graditi. Ali to je jedini put, ako želimo doći do istine i iscjeljenja i graditi nešto novo i čvrsto! Jer ništa nas ne može tako osloboditi kao istina, do koje nas dovodi njena stalna suputnica poniznost. Neka nam Krist pomogne snagom svoga Duha da zaista budemo ljudi istine. Da se ne bojimo podignuti glas za istinu, čak i onda kad nam se čini da smo usamljeni nečujni glas u buci ovoga svijeta. Da imamo hrabrosti i odvažnosti, svaku tobožnju samoproglašenu istinu koja nam se svakodnevno servira u zaglušujućoj bujici sekularizma i liberalizma, podvrgnuti sudu Istine. Istina je ona koja nas oslobađa, daruje ispunjeno srce i mir koji nadilazi snagu razuma. A Mir je dar Uskrsloga, kog smo tako potrebni i željni.