Na dobro vam došlo uskrsnuće Gospodinovo. Riječ uskrsnuće možemo uzeti kao izgovorenu riječ i kao stvarni život. Ako uskrsnuće uzmeno kao riječ, onda možemo biti sigurni da jezik govori o svemu, ali je sasvim ravnodušan prema svemu. Jezik može govoriti o ljubavi i smrti, o zlu i odbru, praštanju i neopraštanju, može govoriti o istini i laži, vjeri i nevjeri, a da nema nikakvog odnosa prema onomu što govori. Ako uzmeno uskrnuće kao stvarni život, ono i jest način života, onda postoji samo jedan način da dođemo u dodir s uskrnućem, sa samim životom. Život se pokazuje sam u sebi. Život ne može biti ravnodušan niti može lagati. Radost, žalost, strah, bolest, nemir, nezadovoljstvo života ne može se skriti, sve se to javno može opaziti. Zato je jedina istina, o uskrsnu, uopće o životu, sami stvarni život.

Sveto pismo je po sebi optimistična knjiga. Na njezinim stranicama buja život. Sveto pismo možemo nazvati biloškom, životnom knjigom. I u toj životnoj knjizi na jednom mjestu piše: od kada je svijeta i vijeka nema ništa nova pod suncem. Najpesimističkija knjiga: Propovjednik. Ali, pogriješio je. Postoji nešto novo, nešto što nitko nije predvidio: da jedna mrtvac uskrsne i pobijedi smrt! Zato je kršćanstvo utemeljeno na uskrsnuću: Ako Krist nije uskrsnuo, zaludu je naša vjera. Sve su bili predvidjeli. Kako će ga uhvatiti, lažno optužiti, osuditi, ubrojiti među zločince i na brzinu pogubiti. Sve su predvidjeli, isplanirali. Pokopali su ga, stavili veliki kamen, doveli stražu na grob. Nije moglo biti iznenađenja. I mi možemo postati simbol onih koji su sve predvidjeli. U našem svijetu postoje oni koji imaju strah i oni koji imaju vjeru... Mi ljudi možemo sve predvidjeti, ali jedno ne možemo: ne možemo predvidjeti da Bog može uskrisiti. Da, nitko nije predvidio uskrsnuće: njegovi učenici, političke i religijske vlasti, vojnici. Uskrsnuće je najveća pometnja, prevrat u povijesti čovječanstva. Zato se iz kršćanstva treba roditi drugačija povijest, novi tip čovjeka, crkve, društva. Ako doista vjerujemo u Isusovo uskrsnuće, sve bi u našem životu trebalo biti drugačije: naš odnos prema bližnjemu, prirodi, poslu, ekonomiji, politici... Trebali bismo drukčijim očima vidjeti sebe i život, malo više biti ljudi.