Isusovo uskrsnuće nosi u sebi poruku sveopećg pomirenja u njegovo ime. Ako naviještamo taj događaj, činimo da u svijetu u punini odzvanja druga vesela vijest: sveopće pomirenje ljudi, jer je Isus umro za sve ljude.
Svaki put kada nam je dopušteno biti svjedocima u našim danima, jedne takve revolucije, upravo tada svjetlo uskrsa prodire s obnovljujućom moći. Svaki put kada pokušamo donijeti više mira i pravednosti u ovaj svijet, na ovaj ili onaj način, da promijenimo žalost u radost ili da ozdravimo slomljena srca, da skrbimo o bolesnima i slabima, direktno se približavamo Bogu, Bogu uskrsnuća i možemo vjerovati da se njegovo Kraljevstvo pojavilo među nama. To znači da možemo shvatiti punu nosivost vjere u uskrsnuće samo u djelotvornoj ljubavi. Onoj ljubavi koja zna zagrliti i onda kada se čini da nema nikakvog smisla. Bog želi od nas da na sebe preuzmeno tu patnju pojedinaca i svijeta kako bismo pokazali da je Krist Bog. Oproštenje, primljeno i darovano, izgrađuje novi svijet. Stvara zajednicu braće i sestara koji žive mir i radost u Isusa Kristu. Tko oprašta postaje sin, kći, jednak Ocu. Onome komu je oprošteno zna prihvatiti oproštenje i postaje sin koji je sposoban oprostiti. Kršćanska zajednica je primila isključivu moć od Boga: opraštati grijehe. Darovana nam je mogućnost da odriješimo i otpustimo grešnika od njegova grijeha, oslobađajući sadašnjost od svake hipoteke prošlosti. Oprostiti grijehe je najveće čudo koje oživljuje mrtve. Kada god oprostimo drugima, mi činimo da drugi žive. Priznajemo ga bratom i sami postajemo sinovi Oca nebeskoga. Duh Božji, ljubav koja sve stvara i ponovno oživljuje, je počelo stvaranja i otkupljenja: oproštenje čini sve novim. Ako ne opraštamo, ni nama nije oprošteno. Ako ne opraštamo mi smo još u grijehu: ne živimo Božje oproštenje. Božja ljubav živi u nama samo ako ljubimo braću i sestre.
Naša vjera u Krista, Uskrslog i Sinag Božjeg, postaje istinita u ljubavi koja zna ići do krajnjih granica. Budući je sami Bog ljubav, ako smo u njegovoj ljubavi, mi smo već u uskrsnuću. Ono što Otac nebeski čini po svojoj naravi, budući da je ljubav, naša je zadaća to činiti po njegovoj milosti kako bismo postali ono što trebamo biti: Božji sinovi i kćeri kojima je oprošteno i koji opraštaju drugima.