Svetkovanje dana Gospodnjega, među svim religioznim praksama, je jedno od najbitnijih. Svetkovanjem nedjelje je u igri ništa manje nego naš identitet. To jednostavno znači da tko sustavno zanemaruje nedjelju, počinja štetu vlastitoj biti, ubija svoju dušu, jer ne sudjeluje u događaju spasenja. Svetkovanje dana Gospodnjeg je potpuno biblijsko. Mnogo je starije od samoga kršćanstva. Isus, u odnosu na tu praksu, nije došao dokinuti na nijedan način ono što se odnosi na religioznu praksu. Uostalom, prvi su kršćani uvijek poštivali subotu kao dan odmora.

Tek je u trećem stoljeću nedjelja zamijenila subotu. Kršćani su do tada nedjeljom išli raditi, nakon što su slavili Uskrsnuće, veoma rano ujutro. Nedjelja je dan uskrsnuća, dan prvoga svjetla, dan u kojem se zajednica okuplja na slavljenje Onoga koji je pobijedio smrt. Svaka nedjelja je Uskrs. Datost da mi odmaramo u ovaj dan je samo posljedica susljednog razvoja kada je kršćanstvo postalo državna religija. Zbog smisla ostalih šest dana, a time i zbog smisla svega, od životne je važnosti da ovaj dan odmora bude tjedno opsluživan. U igri je odnos između vremenitosti i vječnosti, kao i sami smisao rada i napora, za nas ljude koji stvaramo povijest. Zaista se nalazimo pred jednim od najvećih novosti čovječanstva. Ta je instutucija nastala između šestog i petog stoljeća prije Krista. Ona je dar židovskog naroda svima narodima, zahvaljući proširenju kršćanstva. Židovi su slavljenje subote primili kao direktni dar Božje ljubavi, što je stvarni pokazatelj Božje pažnje prema nama ljudima. U toj religioznoj praksi, staroj više od dvadesetipet stoljeća, krije se duboka mudrost. Ako ju sustavno propuštamo, u krugu nekog vremena, postat ćemo glupi i tupi, bez Božje mudrosti, a zbog čega bi se čovječanstvo moglo naći u opasnosti. Nije li i ova naša današnja opasnost zaraze od korona virusa posljedica našeg zanemarivanja, ne slavljenja Boga? Nije li ova današnja opasnost Božja opomena nama ljudima?

Što za nas kršane znači posebnost „nedjeljne obveze“? Novi kodeks kanonskog prava daje nam veoma zanimljivu definicuju u odnosu na ono što jest i što želi biti nedjelja. Dan nedjelje, u koji se slavi vazmena tajna, prema apostolskoj predaji treba u čitavoj Crkvi obdržavati kao prvobitni zapovjedni blagdan (kan. 1246&1) iz kojega proizlaze svi naši blagdani. Može li biti nedjelje bez odmora, bez iskustva zajednice, bez lomljena kruha i bez prihvaćanja u srcu Riječi Božje? Možemo li biti katolici bez slavljenja nedjelje?