Ako želimo dati dubinu svojem umijeću ljudskog življenja, nužno nam je posvetiti se onom ponašanju koje Sveto pismo naziva strah Božji. Svijet u kojem potpuno nedostaje dimenzija straha Božjega je svijet doista užasan. Ovo je doista čudnovato. Ako u sebi prihvaćamo i živimo strah Božji, mi se više ničega ne trebamo bojati. Ali, ako živimo i odbijamo strah Božji, postajemo, u malo vremena, ili smiješni ili opasni. Trebamo jasno reći da kultura koju danas udišemo, nema nikakve blizine s izričajem „strah Božji“. Štošta toga lošijeg govorimo i činimo jer nemamo strah Božji. Danas, već sami verbalni govor o strahu Božjem, pobuđuje više odbijanje nego prihvaćanje. Općenito možemo govoriti o spontanom odbacivanju straha Božjega.

No, nije uvijek bilo tako. Ako otvorimo mudrosne knjige Svetoga pisma, susrećemo se sa strastvenim poštovanjem straha Božjega kojeg se smatra izvorom sreće, putom za život, početakom i krajem svakog postojanja u mudrosti, jer „početak mudrosti je strah Božji!“ „Boj se Boga, jer to je za nas ljude sve“, opominje nas Propovjednik. Ako naučimo bojati se Boga, malo pomalo, stječemo osjećaj Boga, koji je danas skoro nestao, a gdje nema osjećaja Boga nema ni osjećaja grijeha. Ako imamo osjećaj Boga onda njegovo postojanje nije više mišljeno bez kreposti straha Božjega. A strah Božji izriče i ljubav prema Bogu. Ljubav koja prati strah Božji nije oprečna, proturječna. Štoviše, strah Božji je brat ljubavi. Iskustvo straha Božjega vodi nas, prije ili kasnije, da se susretnemo s tom otajstvenoj uzajamnosti između ljubavi i straha Božjega. Bog je stvorio ovaj naš svijet samo s jednom svrhom da se u nama ljudima rodi osjećaj straha Božjega. Iako je Bogu sve moguće, jedna mu je datost nemoguća: odgajati u nama strah Božji. To ovisi o nama ljudima i samo o nama. Ako je Bog stvorio svijet, onda je od životne važnosti da se mi ljudi bojimo Boga. Ako mi ljudi nemamo strah Božji, tada veoma brzo neće biti nikakvog svijeta, nikakvog čovjeka i nikakvog Boga. Mi smo svjesni ovog svijeta odgojenog bez ikakvog traga s djelotvornim strahom Božjim. Mogućnost da još uvijek živimo u nekom ljudskom svijetu ovisi samo o našoj sposobnosti da nastavimo stvarati prostor jedincatoj nužnoj datosti a to je strah Božji. Nadajmo se da možemo živjeti i utjeloviti strah Božji za spasenje cijeloga svijeta, poput Isusa koji se približava našoj slobodi samo s poštovanjem i sa strahom.