Prijateljstvo, u našem zapadnom svijetu, nastavlja biti dijelom baštine najviših vrednota našega postojanja. Korijen tog posebnog prijateljstva baštinimo od starine. Svi veliki grčki i rimski mislioci govore o prjateljstvu. Od njih baštinimo i definiciju prijateljstva. „Prijateljstvo nije ništa drugo doli savršeni sklad o ljudskim i božanskim stvarima koji prati ljubazna dobrohotnost.“

Među svim vrednotama koje je grčko-rimska kultura ponudila, ne postoji nijedna vrednota koju je mladi kršćanski pokret tako direktno prihvatio kao prijateljstvo. Već u Novom zavjetu preporuča se uprav ta stara vrednota prijateljstva u pokretu koji se hvali novim idealom života. Svaki put kada je tijekom povijesti nastajala obnova duhovnog života, vidimo buđenje iskustva prijateljstva i razmišljanje o prijateljstvu. Što dakle karakterizira umijeće življenja prijateljstva? Mnoge kratke izreke iznose nam bit prijateljstva. Prijatelji sve dijele. Sve im je zajedničko. Prijatelji su „jedno srce i jedna duša“. Oni maju jednu dušu u dva tijela. Oni žele istu stvar i odbijaju istu stvar. Prijatelji su spremni žrtvovati sve jedan za drugoga, pa i sami život. “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Vrhunac ljubavi stoji u stavljanju vlastitoga života u korist ljubljenoga. Prijeteljstvo ima i sveopću dimenziju. Svaki čovjek, pa i stranac i neprijatelj, mogući je prijatelj. Prijteljstvo može postati i politička krepost. Prijeteljstvo je moguće samo među osobama koje prakticiraju neku krepost. Samo među kreposnima kraljuje prijateljstvo. Istinsko prijateljstvo je duboko zajedništvo. Svatko od drugoga zahtijeva najviše ljepote, dobrote, plemenitosti, velikodušnosti,... U prijateljstvu kraljuje velika sloboda. U prijeteljstvu otkrivamo jednostavnost i veliku slobodu. Prijateljstvu ne pripada nikakvo prisilino ponašanje, nikakva uvjetovanost. U prijateljstvo se može podnijeti i vremeniti i prostorni razmak. U području prijaterljstva dvije su datosti od velikog zančenja: dopisivanje i ugodni razgovori. Nenadmašni učitelj prijateljstva je sveti Augustin. On vidi rast prijateljstva kao neprestano traženje Lijepoga. Lijepi, u njegovom kršćanskom pogledu, je sama Mudrost koja je Isus Krist. Istinsko prijateljstvo nastavlja trajati ako mu je Bog svrha i sredstvo. Pokušajmo ponovno tražiti, usprkos nesklonosti kulture koja nas okružuje, prijateljstvo kao uzjamnu ljubav za ljepotu, sve dok ne budemo blagoslovljeni, jer ljubimo onako kako smo ljubljeni.