Ne sudite, naša je zapovijedna sadašnjost. Isus nam naređuje da ne nastavljamo suditi. Pretpostavlja da sudimo i želi da to prestanemo činiti. Ono što spontano činimo u sebi, kada vidimo drugoga, mjerimo ga našom mjerom. Kada govorimo s drugima, umjesto da ih slušamo, filtriramo ono što govore s našim predrasudama. Kada zatim govorimo o nekom s drugima, povlašteni šport je paljba po neprijatelju. Suditi znači odijeliti, sitom ili rešetom. Naš sud o drugima činimo sitom. Zadržavamo ono što je za baciti, a bacamo ono što je za zadržati. Gubimo dobro a sjećamo se zla, razapinjući drugoga na stup njegovih pogrešaka.
Bog svoj sud čini vijačom. Zadržava dobro i dopušta gubljenje ostaloga. Njegov sud je križ. Nosi na sebi naše zlo kao vlastito i vraća nam dobro kao da bi bilo naše. Vjetar njegova Duha raspršava naše zlo i zadržava poštovanje i ljubav koju on ima prema nama. Svaki naš sud o drugima je kratak. Ne vidimo u drugima ono što vidi Bog. Mi ljudi živimo ili umiremo od suda drugih. Mi smo onakvi kakvim nas vide. Dobro oko su vrata svjetla koje prihvaća i oživljuje. Zlo oko je mač koji prodire i ubija. Bog, beskrajna dobrota, sa svojim okom koje sve vidi dobro, vodi postajnju svaku stvarnost.
Ako sudimo preuzimamo Božju ulogu i izvršavamo veliki grijeh stavljanja sebe na mjesto Boga. Ako sudimo braću i sestre, sudimo zakon. Nismo više vršitelji nego sudci zakona. Samo je jedan zakonodavac i sudac, onaj koji može spasiti i upropastiti. A tko smo mi da sudimo bližnjega. Naš sud protiv bližnjega je uvijek naše zlo, jer osuđujemo Boga koji je rekao da ne sudimo.
Bog nam je rekao da ne sudimo jer on ne osuđuje, nego opravdava. On je neizmjerna ljubav za sve i njegov sud je suprotan našemu sudu. Svaki čovjek u Božjim očima je obučen vrijednošću ljubavi koje ima za sve. Mi posjedujemo sami Božji sud ako se nadmećemo u uzjamnom poštivanju, smatrajući drugoga uzvišenijim od sebe. Svatko od nas vidi svojim okom. Štoviše, u oku drugova vidimo odsjaj svoje slike. Bog nas ljude vidi veoma dobre, jer on je dobar i vidi u nama samu svoju dobrotu.
Ne trebamo suditi nikoga, pa ni same sebe. Ako sudimo ne poznajemo Boga, niti ljubimo druge ni sebe. Svaki naš sud o drugima je protiv nas. Ako ne poštujemo druge kao braću, ne poštujemo sebe kao sinove onoga koji nas ljudi. Ako ne osuđujemo druge, spašavamo druge kao braću, a same sebe kao sinove. Ako ne sudimo mi smo poput Boga: puni ljubavi prema svakom čovjeku.