POUZDANJE LJUBAVI (Mt 7,7-12)
Ištite, tražite, kucajte, veli nam Isus. Ta stvarnost nije posebno glas samo onih koji vjeruju Bogu. To je glas svih ljudi. Svaki se čovjek osjeća potrebnim, jer ne uspijeva zadovoljiti sve svoje želje. Tako da je traženje jedno od naših najčešćih glasova. Ne postoji stvorenje koje ništa ne traži. To nije moguće. Siromah traži kao siromah. Bogat traži kao bogataš. Obojica su pod zakonom ovisnosti čovjeka i nitko ne može sve sebi dati. Isus dakle tumači svojom zapovijedi zakon koji je duboko upisan u život svakoga od nas.
Tražite. Isusova je zapovijed. Potrebno je tražiti, bez prestanka. Ne zato jer Bog ne daruje, nego zato da svatko od nas primi beskonačni dar razmjeran vlastitoj želji. Traženje je proširenje želje, a duhovni je život dvorana želja.
Isus nam ne govori što trebamo tražiti, jer trebamo tražiti sve, štoviše Sve. Bog ne želi da kočimo ili da ugasimo želje. Naređuje nam da ih otvorimo beskonačnosti. Mi postajemo ono što želimo. Ako želimo Boga, postajemo kao On. Mi tražimo ono što ne možemo imati ako ne kao dar drugoga. Mi tražimo samoga Boga koji se daruje. Mi smo traženje Boga. Bog je za nas dar. U molitvi Njegov život postaje naš život. Jedini uvjet da Ga primimo jest željeti Ga i tražiti Ga. Željeti Ga, jer nam nitko ne može dati ono što ne želimo. Tražiti Ga jer nijedan dar ne može biti zahtijevan.
Ako ne postižemo, to je zato jer ne želimo ili ne tražimo dobro, ili želimo ono što nije dobro. Molitva je nepogrješiva ako tražimo ono što je u skladu s Božjom voljom, s pouzdanjem koje sve želi i ništa ne drži nemogućim, s poniznošću koja ništa ne zahtijeva a sve očekuje. Molitva je bitno ištenje, traženje i kucanje. Nije to uznemiravanje Boga da od Njega iznudimo ono što želimo. Molitva je ponašanje sinova. Mi znamo što nam Otac daje i znamo što nam želi dati i to mi sami želimo i tražimo. Tražimo ne da prisiljavamo Njegovu ruku, nego da svoju ruku otvorimo Njegovom daru, koji je uvijek na raspolaganju onima koji ga želi. Molitva je ištenje da pobijedimo nepouzdanje. Molitva je traženje da pronađemo ono što nam je grijeh sakrio. Molitva je kucanje da nadvladamo ono što nas odvaja od života. Zato je važno tražiti i željeti. U mjeri u kojoj želimo, mi smo ono što jesmo, dar Onoga koji u svemu ima moć da čini mnogo više nego što mi možemo tražiti ili zamisliti.
Molitva nas pretvara u sinove i kćeri. Ona je naš „da“ kojim prihvaćamo ono što nam Riječ obećava. Samo u svjetlu molitve, koja nam daje novo srce, možemo shvatiti Evanđelje. Ono nije novi zakon, još zahtjevniji od staroga. Ono je dobra vijest onoga što nam Bog želi dati, da bismo mi mogli željeti i postići. Između onoga reći i činiti, stoji molitva koja je more beskrajnih želja. Molitva u nama ostvaruje svako Njegovo obećanje. (fač)