POZIVA USKRSLOGA (Iv 20,11-18)

Kada nam poziv dolazi od Uskrsloga ništa više ne možemo željeti u životu, jer Uskrsli znači da je sami život dostigao svoju pobjedu. I ako nas poziva pobjeda života, spašeni smo. Stoga je potrebno da dopustimo Uskrslome da nas pronađe poput Marije Magdalene.

Iskustvo Marije Magdalene neposredno postaje simboličko. Njezina simbolička figura uvlači se u našu savjest i poziva nas da shvatimo znakovitost postojanja, onako kako je živimo iz dana u dan.

Prva velika poruka je jednostavna ali ima moć uznemiriti našu naviku naroda s nogama na zemlji bez podizanja pogleda prema gore. Znakovitost života, ona koja daje smisao i razlog postojanja, postoji. Lijepo otkriće, rekli bismo. Nije tajna da mi tražimo život koji bi imao smisao, ali ne razmišljamo dovoljno da nas ne zahvati vrtoglavica. Melankolija nije ništa drugo nego sjećanje koje dobro ne poznaje samu sebe. Velika većina nas ne napreže se da iskopamo dublje u to opasno sjećanje i da se ohrabrimo za življenje.

Druga velika pouka je snažna. Ona nas izvlači iz naše naivnosti. Znakovitost života postoji ali je nikada ne otkrivamo prije smrti. Pažnja. S time ne kažemo da u životu ne postoje vrednote, uzvišene svrhe, ideali kojima se isplati posvetiti. No, nijedna od tih vrijednih stvarnosti ne daje životu njegovu znakovitost. Zašto? Ako ljudski život nije nego put prema smrti, da bismo dali znakovitost životu potrebno je također dati znakovitost smrti. Čitava serija vrednota i uzvišenih ciljeva i ideala završavaju. Zašto završavaju? Zašto putujemo prema prekidanju stvari?

Ne nedostaju nam ohrabrujući i zalagajući odgovori. Putujemo prema tom prekidu jer smo mi ljudi tako stvoreni, jer smo smrtni. Nekorisno je previše o tome razmišljati. Bolje je činiti dobro dok još imamo vremena. Ali ni taj tako uzvišeni odgovor ne objavljuje znakovitost. Ona je samo neki oblik plemenitog pomirenja sa sudbinom.

Treća velika poruka je sjajan primjer radosti koja nam ispunja srce nadom i zalaganjem. Imamo znakovitost života. Ne pronalazimo je nikada prije smrti, nego svijetli kao sunce poslije smrti i zove se Isus Krist koji živi zauvijek. On je sve za nas ljude. Iz Njega se rađa potpunost postojanja. Uskrsli Isus, zovući Mariju, ne čini samo čin prepoznavanja, nego i oživljavanja. Ispunja je istinom i podržava je u sigurnosti. Ona se ponovno rađa. Ona je vidjela Gospodina. Otada gleda na zemaljski život kao na put koji vodi onkraj granica naše ljudske spoznaje.

Otada mi ljudi znamo što znači biti „su-uskrsli“ s Uskrslim. Živimo u Isusovom svjetlu. Kušamo pripadnost onome koji uskršava od mrtvih. Posjedujemo novu mudrost. Suočavamo se sa svojim problemima i nadama s novom snagom. Konačno znamo što je Život. Mi smo vjerni Gospodinovi učenici samo ako se naša vjera ne obeshrabri i ako se zadržimo, ponizni i mudri, u nebeskim mjestima Krista.

To je sudbina svih ljudi koja već odsijeva na nama istinskim kršćanima. (fač)