NADLJUDSKA SIGURNOST (Iv 21,1-14)

Bog ima zanimljiv humor. Konačno igra poslije križa. Želi razveseliti svoje malene prijatelje, koji su se vratili na jezero da budu ono što su bili prije nego li ih je pozvao da Ga nasljeduju. Apostoli se vraćaju onome što znadu raditi. Isus, izvodeći čudesni ulov, ne želi samo igrati, želi ih vratiti sebi. Želi da napuste staru barku. Želi ih odvratiti da se, puno ili malo, okreću unatrag. Želi im podsvijesti da su postali ribari ljudi.

U srcu učenika postoji iščekivanje. Ali, u iščekivanju, kad nije očekivanje nečega što se poznaje, kada je iščekivanje pomiješano sa sjećanjima, postoji rizik da iščekivanje postane nostalgija bez zanosa. „Idem ribariti“, veli Petar. Kao da je rekao: „Idem biti ono što jesam i činiti ono što znam  jer sam to uvijek činio“. Iščekivanje, za Petra i za sve, može postati ustajalost, život u prošlosti. No, Bog koristi takve zgode i bilo koja naša stanja kako bi iz korijena promijenio naš život.

Mi smo okretni stvarati između nas i Božjih obećanja dijaloška ponašanja. Mislimo i govorimo da nije tako lako biti vjeran budućnosti koje još nema. Pisano je da Bog ispunja svoja obećanja. Ipak naše je srce slabo i Bogu često upućuje poklik: „Božje, sjeti me se“. Slabašni u našemu danas, ne čini nam se mogućim sutra imati pomoć. Uplašeni sadašnjošću, neposredno gubimo nadu u budućnost. A ako je istinito da nada ne obmanjuje, isto tako je istinito da smo veoma često nestalni i zaslužujemo Gospodinov prijekor: „Ljudi male vjere, zašto se posumnjali?“

Događaj preuzima svečano značenje jer potvrđuje slavlje budućnosti nad sadašnjosti, uskrsloga života nad ovim smrtnim životom. Prije nego se je Isus ponovno pojavio nakon što je ispustio dah na križu, njegovi učenici nemaju na raspolaganju ništa osim plakanja i fantazije. To je veoma malo. Ali kada se ponovno pojavio, nema više potrebe da išta zamišljaju. On je tu. I zove. Ali prepoznavanje je događaj. Potrebno je upiljiti pogled u Uskrsloga, autora i usavršitelja vjere. Potrebno je biti privučen stvarima koje se još ne vide. Kretati se bez poznavanja gdje se ide. Ući u ona mjesta koja su nedostupna našim provjerama i našim istraživanjima. Utemeljiti na Božjoj moći novu i nadljudsku sigurnost. Samo na taj način možemo s Isusom utemeljiti novo sudioništvo. Tako Ga nećemo nikada zaboraviti. Uskrsli će postati nas način življenja. Uskrsli će nam biti uobičajeni suputnik puta, avanture, djelovanja i mučeništva, svjedočenja. Tu pronalazimo sigurnost koja nam je bitna radi našega osobnog unutarnjeg mira i ohrabrujućeg odnosa prema životu.

Petrovo bacanje u vodi i njegovo plivanje puno brige prema Gospodinu, uvelike su simbolični. Potrebno je, da bismo se pojavili gdje nas Uskrsli očekuje, baciti se van onoga postojanja od prije. Potrebno je napustiti barku i poći. Tada činimo čudesni pokret vjere. Čin vjere koji ne završava u meditaciji nego u nasljedovanju. Drugi život želi istinsko preobraženje. (fač)