DOĆI IZ OTAJSTVA (Iv 3,31-36)

Naš je ljudski i kršćanski život sučeljavanje između dvaju podrijetla: podrijetlo-nebo; podrijetlo-zemlja. U nama je prisutnije ono da dolazimo iz zemlje. Ponekad nam se dogodi da potpuno uklonimo misao da je nebo sjedište Nekoga. Govor o nebeskom podrijetlu često shvaćamo simbolički.

 

Gdje je podrijetlo krsnog saveza, Crkve, zakona? Ni krsni savez, ni Crkva, ni zakon, niti ijedna druga najbožanskija institucija ove zemlje, ne mogu se staviti na mjesto Boga i dati život nama ljudima. Krsni savez, Crkva i zakon ne dovode do Boga bez Riječi odozgor koja im izgovara smisao. Svaka institucija, pa i najsvetija, obuhvaćeni i naši kršćanski sakramenti, bez proroštva Riječi, postaju fetiš. Krsni savez ostaje bez vina radosti. Crkva ostaje bez Boga. Zakon ostaje bez Duha. Kao zemaljski znakovi koji upućuju na Boga, postaju svrha samima sebi. Postaju znakovi koji ne znače više ništa.

Sve što postoji je dar. Sve je Božji dar. I sami Bog je dar. Ali svaki dar može postati idol, pa i sami Bog. Zato nam je potrebna riječ odozgor. Isus, Riječ koja po svojoj naravi upućuje na Boga, uočava taj grijeh koji prevrće u zlo svako dobro. Samo Riječ odozgor zabranjuje da se institucije diviniziraju, zauzimajući mjesto Boga. Doista je lako zamijeniti Boga s vlastitim osjećajima, djelovanjima i institucijama, s vlastitim dužnostima ili ugodama.

Ono što je rođeno od tijela, tijelo je. Od Isusa međutim primamo milost na milost, jer je On svjetlo i život. Od Njega primamo dar Duha koji nas rađa odozgor i čini nas sinovima Božjim. Zemlja se ne može uspeti na nebo, ali ga može iščekivati i prihvatiti ga, jer silazi odozgor. Ako ne slušamo Sina, u nama ne boravi Njegov Duh. U nama boravi gnjev jer smo lišeni života kojega ipak želimo i očekujemo. Taj život nije objekt krađe. On je dar da budemo sinovi, kojeg nam Otac daje u Sinu.

Vjerovati u Sina znači prianjati Isusu. Boraviti u Njemu kao što On boravi u nama. Biti u Njemu znači živjeti od Njegove uzajamne ljubavi s Ocem. U Sinu nismo samo nazvani sinovima, nego smo to stvarno.

Slušanje Njegove riječi čini da On boravi u nama a mi u Njemu. Ako ga ne slušamo, isključujemo se iz Njega koji je naš život. Naša odluka za ili protiv Krista, sud je koji mi sami nad sobom činimo. Sud je zapravo ovaj: prihvatiti ili odbiti naš sinovski identitet, našu ljudsku stvarnost, naše, ne samo zemaljsko, nego i nebesko podrijetlo.

Ako prihvatimo Isusovo svjedočanstvo potvrđujemo krsni savez s Bogom. Potvrđujemo da je On istinit i da održava svoja obećanja. Onda u Njemu primamo novo srce, jer nam On daje Duha bez mjere i rađa nas kao nova stvorenja. (fač)