KRUH S NEBA (Iv 6,30-35)

Čime se doista hranimo? Tko nam daje konačni kruh? Tko nas, u nekom danu kao i u samom životu, podržava s tolikom snagom da bude energija sreće, križa, raja? Naši odgovori mogu biti različiti. Možemo se hvaliti svime i svačim. Možemo mu dati razne odgovore s kojima se hvalimo da smo pronašli životnu snagu i životni kruh.

Isus ne oklijeva razbiti našu obmanu. Nitko od ljudi nije nam u stanju pribaviti kruh koji daje život. Želi nam reći da jednom zauvijek trebamo shvatiti da je životni kruh Bog osobno. Objava, koja za nas uvijek nije takva, zaslužuje da je neprestano otkrivamo. Mi smo izmislili razna varljiva mišljena da bismo uspjeli živjeti i konačno da bismo postojali. Izmislili smo snagu koja sama od sebe sve čini, sama se nameće i sama se potvrđuje. Možemo slobodno govoriti o agresivnosti ili nekom drugom dinamičkom izvoru. Okvir je uvijek isti: potreba da budemo, da se potvrdimo, da imamo.

Bog ne vidi tako naš život. On nije stvorio nas ljude da postanemo proždrljivci prirode i drugih ljudi. Možemo jesti sa svih stabla na zemlji, ali ne i sa stabla spoznaje dobra i zla. Postoji nešto što bježi nama ljudima. Postoji nešto što nam je oduzeto. Ne možemo svime raspolagati kao apsolutni gospodari svega. Ne možemo se ponašati kao da bismo bili Bog.

Nama se pristoji uzeti kruh koji ne dolazi iz nas. Pristoji nam se hraniti kruhom koji nam nudi Otac nebeski. To je naša energija koja nas čini ljudima. Uzimanjem tog kruha trebamo priznati da mi nismo stvoritelji kruha. Tu nam je energiju Bog darovao. Sami Bog želi postati naša hrana. „Ja sam kruh života“, veli nam Isus. On, koji nas je stvorio, želi nas uzeti u svoj život. Ali ako se mi ljudi odlučimo na potpunu autonomiju od Boga, želimo se hraniti od sebe, tada je sve izgubljeno. Tada ćemo samo u svojoj misli tražiti istinu. Od svojega ćemo srca tražiti radost. Od vlastite poduzetnosti tražit ćemo uspjeh. Od vlastitog vremena tražiti ćemo rezultate svojega života. I uvijek ćemo se osjećati neuhranjeni i gladni. Puni tuge. Samo nam se bol uvećava. Imamo samo nekoristan, magareći napor.

Otac naš daje nam kruh s neba. To nam objavljuje Isus. Snaga da budemo ljudi dolazi nam odande odakle i naša datost da smo ljudi. Kruh života dolazi nam iz plodnoga gnijezda stvarajuće moći. Tamo je svjetlo koje prosvjetljuje. Tamo je Onaj koji jedini, sa svom sigurnošću, može reći: „Ja sam put, istina i život“. I ta revolucionarna Riječ je upravo ona koju mi ljudi čekamo-bojimo se, jer smo mi siromasi koji bježimo od Boga i znamo da obratiti se znači živjeti s apsolutnom ozbiljnošću. Odlazimo od Boga upravo zato da to ne činimo. Lakše je živjeti neozbiljno nego ozbiljno, odgovorno. No, puno je ljepše živjeti odgovorno, svjedočki, gledajući Sina čovječjega i hraneći se Njime. (fač)