Život je nezamisliv bez žrtava. Žrtvuje se vlastiti život ili život drugoga. Svaka odluka, svaki izbor, odricanje je od nečega. I život, u obitelji, u društvu, donosi mnoga odricanja. Sukobljavaju se naše želje, planovi, zamisli. Sve to ima središnju ulogu u razvoju osobe.
U svakom novom životnom razdoblju čovjek se mora odreći prijašnjega zbog novoga. Bacimo oko na prirodu. Pupoljak mora umrijeti da bi nastao cvijet. Zrno treba umrijeti da bi narastao klas. Žrtva uvijek mora biti radi većeg dobra. Takva žrtva donosi radost ne bol. Gledajući tako na život odricanja, ne bismo se trebali osjećati žrtvom, jer vidimo da naša žrtva donosi veću vrednotu. To znači da svoj pogled ne smijemo usmjeriti na ono što gubimo, nego na ono što time stječemo, na vrednotu koja stoji pred nama kao cilj.
Naš je svijet pun razdraženih ljudi. Među nama je puno oboljelih na srcu, duši, živcima. Postali smo žrtve svojih neostvarenih želja, nemogućih i negativnih misli. Žrtve smo vlastite nestrpljivosti i nepodnošenja drugih. Žrtve smo mode, ponašanja, promidžbe. Žrtve smo tempa života. Moramo sve vidjeti, sve doživjeti, posvuda biti. Postali smo pretjerano navijeni kotačić. Prebrzo se okrećemo u kolu životne vrtnje bez svjesnosti onoga što jesmo. Nakon svega osjećamo se posve dotučenima, napola mrtvima. Zar nas život ničim ne ispunja?
Pozvani smo osloboditi se osjeća žrtve. Osloboditi se žrtvovanja svakodnevnom tempu života. Pozvani smo potražiti oslobođenje od osjećaja žrtve u radosnijem življenju. Radost nam ne dolazi od pozitivnih predviđanja o stanju svijeta. Ona ne ovisi povoljnim i nepovoljnim okolnostima života. Radost se temelji na duhovnom poznavanju. Istina, ovaj je naš svijet obavijen tamom. Svijet leži u moći Zloga. Moć mraka doista upravlja svijetom politike i gospodarstva. Ne treba nas iznenaditi kada vidimo patnju i ljudsku bol oko nas. Ali trebamo biti iznenađeni radošću. Trebamo biti zahvaćeni radošću svaki put kada vidimo da Bog, a ne Zli, ima zadnju riječ. Trebamo ući u svijet i hrabro se sučeliti sa Zlim s puninom Božje dobrote.
Bog je pobijedio svijet. Isus nam to jasno i glasno kaže: „U svijetu ćete imati muku, ali radujete se, ja sam pobijedio svijet.“ Ne osjećati se žrtvom ne znači da će stvari ići bolje nego što smo vjerovali. Ne vidjeti sami sebe kao žrtve, znači vjerovati da je Bog svjetlo koje je stvarnije od svih tama; Božja istina moćnija od svih ljudskih laži; Božja ljubav jača od smrti; Božja dobrota snažnija od zloga. Bog nam to obećava. Naša nada u obećanu Božju dobrotu je otvoreni put da bismo živjeli u svijetu, ne više kao žrtve, nego kao slobodni muškarci i žene, vođeni ne optimizmom, nego nadom. (fač)