Druga nedjelja po Božiću
Dvadeset i četvrto poglavlje knjige Sirahove donosi poemu o personificiranoj mudrosti. U današnjem prvom čitanju najprije čitamo kako mudrost stupa na govornicu pred svojim narodim. Potom slijede stihovi o ulozi mudrosti u stvaranju, i njezinu traganju za mjestom gdje će se nastaniti da bi se konačno po zapovijedi Stvoriteljevoj nastanila „u Jakovu“ to jest u Izraelu, Božjem izabranom narodu.
Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu (Mk10, 17-13)
Susret Isusa i bogatog čovjeka koji želi baštiniti život vječni pun je neobičnosti. Bogataš se klanja pred Isusom i naziva ga dobrim na što Isusu reagira pitanjem „Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini.“ Čudna je ta Isusova primjedba. Jer, premda nitko nije dobar kao Bog, ipak pridjev dobar upotrebljava se u Svetom pismu bez problema i za Boga i za ljude.
Treća nedjelja kroz godinu (Lk 1,1-4; 4, 14-21)
Evanđelje po Luki koje čitamo ove litrugijske godine započinje proslovom koji je adresiran na čovjeka imenom Teofil. Njemu evanđelist Luka želi sve po redu napisati o događajima vezanim u Isusa Krista kako bi se Teofil osvjedočio o pouzdanosti svega u čemu je poučen.
Druga nedjelja kroz godinu (Iv 2, 1-12)
Prije nekog vremena razgovarao sam s jednom pobožnom starijom gospođom. Ona svakodnevno ide u crkvu i čita Sveto pismo. Angažirana je vjernica i nastoji živjeti po Evanđelju. U Isusa je takoreći zaljubljena. No potužila mi se kako nikako ne može 'odobriti' onaj Isusov postupak kad je svojoj majci koja mu se na svadbi u Kani Galilejskoj obratila riječima „Vina nemaju“ oštro odgovorio „Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas“.
Četvrta nedjelja kroz godinu (Lk 4, 21-30)
Zajednička tema današnjih misnih čitanja jest neopozivost Božjeg poziva. U prvom čitanju iz proroka Jeremije vidimo kako Božji poziv nije nešto naknadno, kao da bi Bog čovjeka prepustio njegovoj sudbini, a onda ga u nekom trenutku života pozvao na posebno poslanje.