Jedna od glavnih crkvenih zapovijedi jest ta da se svaki kršćanin treba barem jednom godišnje ispovjediti i o Uskrsu pričestiti.  Zašto baš o Uskrsu? Odgovor na to pitanje na svoj  način daje nam današnje evanđelje u kojem se opisuje kako uskrsli Isus obnavlja prekinuto zajedništvo sa svojim učenicima.

Četrdeset godina nakon izlaska iz egipatskog ropstva i Saveza s Bogom na Sinaju Mojsije se obraća novom naraštaju ističući prostornu i vremensku blizinu Božje riječi. Božja objava na Sinaju nije samo događaj iz prošlosti. 

U ozračju molitve koja se temelji na njegovu odnosu s Ocem Isus svojim učenicima postavlja pitanje „Što govori svijet, tko sam ja?. Potrebno se zaustaviti već nad samom činjenicom da Isus postavlja to pitanje. Naime, u čitavoj Bibliji nema lika o čijem bi se identitetu postavljalo takvo pitanje.

Kada se Bog na brdu Horebu objavio Iliji u šapatu blagoga lahora što je bio svojevrsni prijekor na njegov okrutni postupak prema poraženim Baalovim svećenicima, zapovjedio mu je među ostalim da namjesto sebe za proroka pomaže Elizeja sina Šafatova. Nije isključeno da je Ilija teško primio tu zapovijed.

U današnjem prvom čitanju biblijski pisac navodi kako je do Boga stigla vika zbog njihovih grijeha te Bog odlučuje sići i vidjeti odgovara li vika istini. O tome kako je i do koga ta vika stigla do Boga biblijski tekst šuti, ali je istaknuto to da Bog ne žele donijeti nikakvu odluku dok se sam na uvjeri u grijehe Sodome i Gomore.