Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu (Mk 10, 35-45)
Od tri Isusova navještaja muke, smrti i uskrsnuća prvi navještaj popraćen je poukom o nasljedovanju, a drugi i treći o služenju. Taj podatak govori koliko je Isusu stalo do toga da pouči svoje učenike kako je služenje sastavni dio nasljedovanja njegova evanđelja. U dvije pouke o služenju Isus u prvoj stavlja u središte osobu kojoj je potrebno služenje drugih ljudi, a u drugoj pouci u prvi plan stavlja onoga tko služi.
Četvrta nedjelja došašća (Lk 1, 39-45)
Prorok Mihej živio je u vrijeme judejskih kraljeva Jotama, Ahaza i Ezekije. Vladanje tih kraljeva pokriva razdoblje od 740. do 687. god. pr. Kr. To je vrijeme kada je asirski kralj Tiglat-pileser III. 732. godine sa svojom vojskom osvojio Damask, a deset godina kasnije (722.) i Samariju, prijestolnicu Sjevernog izraelskog kraljevstva.
Peta nedjelja kroz godinu
Kralj Uzija nakon čije smrti 740. godine pr. Kr. nastupa prorok Izaija bio je u narodu zapamćen kao dobar kralj. Međutim, počinio je jednu pogrešku. Valjda misleći da ga njegova dobrota ovlašćuje da pristupi u onaj dio svetišta kamo mogu pristupiti samo svećenici, ušao je u svetište i počeo prinositi kâd na kadionom žrtveniku.
Jedanaesta nedjelja kroz godinu
U hvalospjevu uskrsnoj svijeći ima jedan usklik koji glasi „o sretne li krivice“. Taj usklik koji se odnosi Adamov grijeh na prvi je pogled paradoksalan. U odlomku današnjeg evanđelja govori se upravo o toj temi. Scena koju gledamo gotovo je nevjerojatna. Žena grešnica ne poznaje nikakve prepreke da bi došla do Isusa.
Razmišljanje o smrti čovjeka koji je umro po Božjoj zapovijedi
Taj sveti i grešni čovjek zove se Mojsije. Na zemlji ga je Bog gledao licem u lice, i razgovarao s njime kao što čovjek razgovara sa svojim prijateljem. Kad je pogriješio, zapovijedio mu je da umre, ali ga u smrti nije napustio.